Veče je, sedim sam u autu, parkiran na uzvišenju s kog se vidi grad. Tako se kidam da joj ne pošaljem poruku, vuče me impuls ali... To je samo impuls... Razum kao da mi povuče ruku nazad, stisnem zube i izdržim jer znam šta mi je rekla u poslednjoj poruci. Užasno mi nedostaje i voleo bih da možemo razgovarati o svemu, s ove distance, kada je prošlo neko vreme ali znam da to više ne zavisi od mene i da je izgleda stvarno kraj.
36
8
5
share
odobravam
osuđujem
Anonimus:
45m
Jedan je zivot. Posalji tu poruku,a dalje odlucuje sudbina
Anonimus:
1h
A Kako fino,dok ti pises,ona s drugima se dopisuje.Zivot je nesto vise od toga da se nekomu svidis.
Anonimus:
1h
Ne bih rekla da ne zavisi i od tebe između ostalog. Ljudi danas nisu isti kao juče, situacije su se promenile od juče do danas. Razmisli, možda ipak možeš.
Anonimus:
3h
Pa zavisi od tebe.....ako posaljes poruku sve mozes da promenis.
Anonimus:
3h
pismen. ♥️
Ostavi komentar