Pošao sam u Ameriku na faks dana kada mi je mama umrla od raka kostiju. Tek' što sam stigao su mi javili,i nisu mi dali da se vratim. Još me sve to boli, prošlo je 6 meseci, i dalje mi ne daju da se vratim. Kažu, "patićeš mnogo, doći će vreme kad ćeš doći, sačekaj da zaceli ta rana". Al' ne ide, neće da mi pošalju pare za put. Evo počeo sam da radim pre dva meseca, pokušavam da skrpim nešto love da odem i nikom ne kažem. Bar na dan, da zapalim sveću ako ništa drugo.
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10874 • osudujem 1599 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Kolegu sa posla, u koga sam do ušiju zaljubljena, prvi i zadnji put sam zagrlila kad sam mu čestitala venčanje...
odobravam 150 • osuđujem 228 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Užasno mi smeta što se sin (16) druži sa, najblaže rečeno, džiberima. To su momci koji po 100e po osobi znaju da stuku u jednom izlasku, neki čak i skuterima dolaze u srednju, firmirana odeća, nova de...
odobravam 2601 • osuđujem 61 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada me suprug ostavio samu sa 2 male djece njegova majka je došla kod mene, plakala i tražila da joj oprostim. Rekla sam joj da nije ona kriva, a ona je uporno govorila da je sigurno ona kriva i da n...
odobravam 5367 • osuđujem 55 • komentari 0
Detaljnije