Da li želite da ova ispovest bude objavljena?
Najbolja drugarica mi se napokon otvorila i ispricala mi sta joj se sve desavalo u zivotu. (Grozote od djetinjstva) Ja u šoku i placem,a ona prica kao da je sve to nonšalantno. To je toliko jedna pozitivna osoba, blesava, šaljiva, nasmijana, hrabra, prosto zrači pozitivnom energijom.Ja, ne znam sta bih rekla. Ovako covjek da je gleda nikad ne bi vidio ni tracak stravicne traume,a ja nzm da li bih to mogla podnijeti. Da se meni desilo ja bih bila ili u ludnici ili sa Bogom, trece nema. Definitivno borac koji nije dozvolio da joj bolesni ljudi oblikuju buducnost i licnost. I drago mi je sto je imala poverenja tako nesto da mi kaze i ponosna sam na nju! <3
Saveti za administriranje