Imam 29 godina nikada nisam bila u pravoj i normalnoj vezi i odavno sam svesna da će tako i ostati...ali iskreno nekad mi bude krivo kad shvatim da me nijedan normalan momak nije primetio, nijedan normalan momak nikada nije bio zainteresovan za mene..Drugarica me je upoznala sa drugom njenog muža, ja sam se zainteresovala dok on logično nije...posle nekoliko meseci me je prošla i želja za njim.. Sada drugi slučaj...jako mi se svideo jedan dečko koji radi u bolnici gde sam ja na terapiji i logično da na mene ne bi obratio pažnju..za mene se jedino zainteresuju zauzeti muškarci ili oni kojima je samo seks na pameti.. Naravno da me takvi ne zanimaju..ne moram ja nikada ni biti u vezi, ne bi mi to bilo strano..ali volela bih da bar jednom osetim kako je to kad se neko iskreno zainteresuje za mene..
Sad u odraslim godinama, kako vreme prolazi to mi je zabavnije otići na kafu, u kupovinu, na festival, da prošetam sa kevom, nego sa društvom. A kad sam bila klinka izbegavala sam je kao đavola jer sam bila klasična istripovana tinejdžerka.
Kad je neko toliko jadan da ga više ništa u životu ne ispunjava osim da druge ponižava kako bi se osećao bolje — I što je najgore, ja kad se suprostavim tome ispadam bahata, a u stvari samo ne dozvoljavam ponižavanje. Ma koliko neko bio postavljen na poziciji šefa, ponižavanje se ne sme tolerisati. Ima toliko poslova i mnogo boljih ljudi. Ne dozvolite sebi da se zbog nekoga osećate loše a ne dozvolite ni da se neko drugi zbog vas oseća loše a da vam nije ništa loše uradio.
I sa bratom i majkom sve manje pričam! Opasni manipulatori koji zavijaju posesivnost i loše namere u svilu. Kao kad biste ježa mazili preko svile. Čim im se nešto ne sviđa, ISTINA NA PRIMER, napadaju i vređaju i beže! To sam uvidela sa 36 godina, samo da znate!
Kad sam grub, što si grub.
Kad sam nežan, što si nežan??
Kad sam dobar, što si dobar što si dobar??
Kad sam loš, što si loš??
Kad ti posvećujem pažnju gušim te, kad ti ne posvećujem pažnju nije mi stalo imam drugu??
Ko bi njoj ugodio??
Niko.
Muž ume da bude jako prgav kada se naljuti. Imam osećaj ako bi došlo do razvoda da bi me satrao sa zemljom i fizički i psihički i novčano. Kod njega su sve naše pare-skoro sva uštedjevina koju imamo, stan je na njegovom imenu... Ja sam nasledila roditeljsku kuću i rekla mu jednom u priči da tu kuću vidim kao neku vrstu zaštitne mreže jer je to jedino mesto gde bih ako bi se ikada razveli imala da odem jer imam bojazan da ako bi došlo do razvoda on kako ume da se naljuti da bi bilo poprilično gadno za mene i da se ne osećam sigurno. On priča kako to nije tačno i da je sve što imamo zajedničko, ali znam da može itekako da napravi da nemam ništa i da mi oduzme sve nakon 20+ godina zajedničkog života i braka. Sad skroz odbija da uložimo u tu kuću, sa omalovazavanjem priča o njoj, neće da nam to bude vikend kuća i došlo je do toga moram da je prodajem kako bih mu dokazala da mu verujem...
Njegove bivše se natječu o kojoj više misli ali nijednoj osim mene nije pokazao sakrivenu posteljinu na kojoj je jedna od njih izgubila nevinost i ponudio njihov sakriveni donji veš da nose jer mu je žao baciti!
Nemam više nikakvu želju da sa najbližim ljudima podelim ni kad mi se desi nešto lepo ni nešto ružno. Malo ko ume da se iskreno raduje za drugog, uglavnom teško sakriju zavist i ljubomoru ako je lepo a sažaljevanje i lažno saosećanje ukoliko se desi nešto ružno.
Studiram jednu društvenu nauku, međutim žalim što nisam u nekoj prirodnjačkoj grani, mislim da bi mi bilo lakše da radim neke konkretne zadatke nego da napamet učim neverovatno veliki broj nepovezanih i nestruktirisanih informacija. Ljudi misle da su društvene nauke lakše od prirodnih, međutim to često nije slučaj, jer razumeti društvo nekada je mnogo teže nego egzaktno opisati prirodu koja funkcioniše po često nepromenljivim zakonima.