Imam 30+ i dalje se crvenim kao malo dijete. Mislio sam da će me proći, prevario sam se.
Bivši mi je podigao kriterijume u skoro svakom smislu. Prvi dejt nam je proleteo, a trajao je šest sati. Imala sam osećaj da se odavno znamo, kao da sam našla šta sam dugo tražila. Odavno se kući nisam vratila tako nasmejana i puna energije. Tako je bilo lepo i kasnije, iako sam bila u neverici da mi se to dešava. Razišli smo se zbog različitih planova za budućnost, ali setim ga se posle svakog lošeg dejta. Ne znam da li ću se opet tako razumeti sa nekim.
Nećeš, nećemo ni ti, ni ja.
Od malena imam mehanizam buđenja iz košmara. Uštinem sama sebe za ruku, otvorim oči i pomislim "to je bio samo san". Nekad dok sanjam sam svesna da je to samo san.
Shvatila sam da je veoma teško pronaći nekoga za zdravu i dugu vezu, kamoli brak. Drugarice su svoje muževe upoznale slučajno, jedna kad je išla da šeta psa, druga na poslu, a ja nemam sreće. Sad je pitanje da li da budem u neobaveznim odnosima i uživam bar u seksu ili da budem u doživotnom celibatu.
Toliko srećno živi da pravi već peti po redu lažni profil..
Sestra je dete nazvala Rodoljub. Ime je toliko ružno a ne znam kako da joj to kažem da se ne naljuti.
Sada će svi reći da sam ja pogrešila i da sam to trebala da vidim, ali muž mi ništa više ne pomaže ni oko kuće ni oko dece. Nije bio takav dok nisam rodila treće dete. Za prva 2 deteta je i spremao po kući, znao i ručak da spremi i da nahrani decu čak i kad su bebe bili, da presvuče, okupa, ma sve baš. Bukvalno bi došao sa posla i rekao mi da sednem da odmorim i da on preuzima. Kako je treće dete stiglo uopšte ništa ne radi. Dođe sa posla,ode u kafić preko puta naše kuće i presedi tamo ceo dan sa društvom, bukvalno ga vidim sa prozora. Ne radi apsolutno ništa, neće ni travu da pokosi, a kamoli šta drugo. Sve sama radim i ne znam kako ću više. Pričala sam sa njim, ali nema vajde od toga. Bukvalno se čovek skroz odjednom promenio.