Muž mi je nakon što sam mu rekla da treba da odem kod ginekologa na pregled, jer sam trudna (za trudnoću sam mu ranije rekla) rekao To me ne zanima....
Zanimljivo je koliko jedna osoba bila dobra ili loša može da te promeni i da utiče na tebe.
Mnogi ovde pate što su ružni. Kao lijepa osoba reći ću vam da sam više patila zbog raznih okolnosti u životu nego što sam bila sretna. Stidljiva sam bila dok nisam počela "vježbati" na samopuzdanju, zamišljajte kako ste u društvu i kako pričate, kako dajete intervju , ovo je meni mnogo pomoglo da se oslobodim stidljivosti. Uvijek ćete se ljepše osjećati u društvu vesele osobe,bez obzira na izgled. Oni smrknuti pa makar i bili najljepši će vas odbiti svojim hladnim ponašanjem. Znam ružne koji su u braku i vezama a znam i lijepe koji su sami. Ljepota nije garancija sretnog života.
Kad mi nešto počne smetati kod djevojke, najdraži oblik raskida mi je kad se djevojka baš zaljubi, a ja onda bez objašnjenja prekinem sav kontakt. Možda će neki reći da imam komplekse ali ja ne želim da nekoga mijenjam niti da živim sa nekom čije me navike smetaju.
Muž i ja se stalno divimo kako nam je sin lep i pametan, ma savršen! I svakodnevno nas dvoje pričamo o tome, prosto ne možemo da verujemo 😂 Danas sam skontala kakvi ćemo tek smarači kao baba i deda biti, ako smo ovakvi roditelji... Samo se nadam da ćemo znati da se kontrolišemo da ne smaramo ljude, nego bar međusobno da komentarišemo...
Sve mi se dešava u pogrešnom trenutku. Sve što samo jako želela, dogodi se posle par godina..
Čim neko krene da mi priča o horoskopu i da procenjuje kakva sam ja osoba na osnovu horoskopa, to mi dovoljno govori o njegovoj/njenoj inteligenciji i prekidam svaki dalji razgovor.
Najgori osjećaj je kad vas dečko prevari s drugom djevojkom, voljela sam ga, brinula se o njemu, a on me ostavio zbog druge, ostavio me čim mi je tata izašo iz bolnice, mislila sam da će bit uz mene, a on je samo šutio i šutnio me. Ne razgovaram više s njim ni na ulici.
Živim u rodnom, malom mestu i osećam da me guši, da propuštam mnogo toga u životu. Bila sam budala, upisala fax isto u malom mestu i napustila. Sa verenikom dolazim često kod društva u Bg i svaki put poželim da živim tu. Oni nam govore da se preselimo, da ćemo naći neki posao, kako nije toliko strašno.. To govori drug koji živi u stanu roditelja, devojka sa njima, u stanu se bavi šminkanjem. Druga drugarica koja nas ubeđuje opet plaća kiriju, radi, ima svoj salon ali joj otac plaća račune salona i ostaje na čisto novac. Treća osoba ne podnosi one koji odu u inostranstvo i kaže da može ovde da se izbori, živi na spratu kuće (od roditelja) sa porodicom, roditelji ispod, ne plaća kiriju, dele račune na 2 dela. Pa lako je tako.. A ovamo, ja imam u državnoj službi posao, i treba da napustim da bih radila kod privatnika sa srednjom i da plaćamo sve sami.. Želeli bismo i mi život u Bg, ali mislim da nije pametan taj rizik. A sa druge strane duša ostaje neispunjena i željna iole nekog života.
Imam regularnu stolicu, a jednom u 6 meseci kada treba za posao za sanitarnu potvrdu predati stolicu u određeno vreme, e tad kao da organizam zna pa da me zeza zatvor 5 dana -.-