Kući kod roditelja koji su već pred 70-im živi moja sestra. 30+ godina, bez posla. Ne plaća račune niti zna gdje se plaćaju. Ne kuha niti zna kuhati. Svaki pokušaj od bilo koga u porodici da se promijeni je završio jako uvredljivim riječima pa su se mnogi unutar porodice i naljutili. Na moje insistiranje majci da se nešto mora promijeniti sa njom, odgovor je bio da je ona "posebna". Može volu rep iščupati ali eto, ona je posebna kako majka kaže pa ne može ništa da radi jer je tako majka rekla a svi ostali su u krivu. Eto, mislim da svi znamo kakva mene budućnost čeka ako budem htio da imam kontakt sa sestrom kasnije. Zahvalite se Bogu ako je kod vas bolje.
Jao kad krenu ovi da nabrajaju najlepše žene sveta, te ova je najlepša, te ona, a zapravo je 80% njih urađeno i nije prirodno. Šta, treba da se divim veštačkoj lepoti? Neka hvala.
Video sam čoveka kako nosi dete kroz parking, a mali vrišti iz sveg glasa. Kad je video da ga gledam, rekao mi je: "Moj je, nisam ga kidnapovao" I pre nego što sam išta stigao da odgovorim, dodao je: "Da sam hteo da kidnapujem, ne bih sigurno ovog šu*ka od deteta!" Jedan je otac.
Celog života sam mislio da je ljubav "zlato za budale", da je to skup hormonskih reakcija u mozgu koji nestane posle par meseci. A sad gledam sebe kako patim za njom već 3 godine, od kad je ne viđam svakodnevno. Nismo bili zajedno, ali nepodnošljivo nedostaju njene oči i osmeh, naši razgovori i zezanja. Sanjam je često, a kasnije ceo dan budem nervozan i mrzovoljan. Kad se ovako nešto desi matorom ciniku kakav sam ja, to je dokaz da život baš zna da ti lupi šamarčinu i pokaže da to što misliš da znaš ne vredi ničemu.
Cijeli život sam živio neuredno – alkohol, veze na jednu noć. Molio sam Boga samo za jedno: da nađem poštenu djevojku koju ću voljeti i koja će voljeti mene, da mogu živjeti sretno. Našao sam je, ali sada imam problem – varam je svaki put kada ode negdje. Žene nikada nisu bile više zainteresirane za mene nego sada, otkako sam u vezi s njom, a ja sam jako labilan.
Da nema frizera, hodali bi ste čupavi ko pećinski ljudi ! Nije frizer samo da farba, šiša i navija viklere, postoji škola sa razlogom. Možete naučiti navedeno ali ne možete na nekom kursu naučiti hemiju, psihologiju, poznavanje materijala, to su najbitniji predmeti pored prakse. Frizeri rade sa opasnim hemikalijama, tren nepažnje i ode kosa. Zato se i dešava da izadjete sa sprženom kosom ili pogrešnom bojom iz salona jer frizer nije pazio na času niti ide na edukacije, oni koji uče stalno, e njima se to ne dešava. Aj zdravo.
Otkako sam procitao sledeci citat, obuzima me neverovatan strah od kancera, a u isto vreme imam i veliko divljenje našem imunitetu i mehanizmu ćelijske deobe. "Svake sekunde se u nama podeli 2-3 miliona ćelija, a tokom dana se desi između 30 i 70 milijardi ćelijskih deoba. Čovek ima samo jednu kopiju gena TP53 koji kodira protein neophodan imunitetu da prepozna ćeliju raka, dok slon ima 20 kopija - zato slonovi skoro pa nikad ne obole od raka".
Sad u srednjim godinama shvatio sam koliko sam mogao sebi da uništim život kad sam bio mlad... Pre sadašnje supruge sa kojom imam lep život, bio sam sa jednom devojkom samo zbog sexa. Nisam je voleo, nije mi bilo stalo do nje, ali je zato sex bio neverovatan i skoro svakodnevan i to je bilo jedini razlog zbog kog sam bio sa njom. Nisam naravno koristio zaštitu. Da je tad ostala trudna ne bi pristala na prekid trudnoće. Sje*ao bi život i njoj i tom detetu i sebi! Dobro je da sam prekinuo jer je bilo samo pitanje vremena kada će zatrudneti...
Kad sam bila u 20tim bjuti slip ( spavanje do podne u prevodu) kad se probudim wow kao mis sveta, što duže spavam sve lepša. Sada sa 50 godina ako odspavam do podne vikendom, podočnjaci do donje vilice, podbula, kao da sam 3 dana pred smrt. Ej mladosti…