Živim u inostranstvu 2000 km od kuće. Znači gadi mi se ovo doba svadbi, krizmi i sličnih narodnih veselja i ljudi koji te zovu po 100 puta a jel ćeš doći? A kad misliš na godišnji pa pomakni kad je mom sinu krizma. Ma kako da ne bi! Plati mi kartu avionsku pa ti dođem! Kako ljudi nemaju srama da iskramče novce iz tebe jer nikad dosta! Budete vi mojem
Djetetu dolazili hahhah možeš mislit! Ljudi su stoka sebična! Nikad im dosta! I od kud mentalitet da moraš davat pare svima okolo kad dođeš u rodni kraj! Idi pa zaradi! Meni nikad nije palo 100€ sa neba od 18-te se mučim i radim a svi imaju “očekivanja” a ni rođendan mi ne čestitaju! Mrš!
Oduvek sam želeo da upoznam neku curu u srednjoj školi koja je slična meni, pa da zajedno izlazimo, idemo na koncerte, bioskop. To se nikada nije dogodilo i tako me to čini nesretnim i nezadovoljnim u životu da se baš osećam bespomoćno i razočarano.
Od četvorice momaka, trojica su ostavila mene (mirni, neprovocirani raskidi). Iskreno, nisam ih istinski ni volela. Četvrtog, koga sam volela do srži i kao nikad nikoga i koga mislim da ću uvek na neki način voleti, ja sam ostavila.
Ostavio sam je zbog gluposti. Tad mi je to bilo kao normalno a sada kad se prisjetim shvatam kakav sam ustvari ispao kreten. Imam osjećaj da nikad bolju, pristojniju i jednostavniju curu neću naći. O izgledu da i ne pričam. Mislim da mi više nikad ne bi dala priliku jer je preplakala noći i dane poslije raskida. I razumijem je. Zato ljudi dragi čuvajte one koje volite, ne ostavljajte bezveze, ne zavlačite ih, prepoznajte dobre strane kod te osobe jer je danas teško naći neiskvarenu, dobru osobu za vezu/brak.
Хоћу људима бесплатно да направим сајт и апликацију за организовање робе а они мене одлажу и не достављају ми потребне информације већ две седмице, па да ли је то нормално? То што су далеки рођаци мом куму, то мене не може вечно да задржи да слушам њихове глупе изговоре. У Србији ни да помогнеш људима не можеш без да те зајебавају.
Imamo susjede kojima smeta svaki zvuk. Zidovi su tanki pa se čuje kad netko pusi vodu, ili kad netko spušta roletu. Jednom sam dobila pisanu poruku na vratima da se ne tuširam iza 9 sati navečer. Nisu u stanju doći i reći nešto u facu, toliko su jadni.
Ja sam osoba koja kada u poruci napiše “hahah”, nasmije se stvarno :)
Volela bih da mogu dovoljno da zaradim da se odvojim od porodice. Prijatelji, momci mi ne trebaju, samo mir i tišina u mojih 4 zida.
Dečko mi je za 30-ti rodjendan poklonio ŠEŠIR sa trafike.
Živimo u Skandinaviji i u našem gradu ima sauna koja jednom mesečno ima ulaz samo za parove između 21 i 35 godina. To mi bude bolji provod od bilo kojeg kluba.