Hranim se tuđom pažnjom i mišljenjima. Znam da je to jako pogrešno, ali teško mogu protiv toga.
Žao mi je što nisam bila ambicioznija i bolji student. Imam 36 godina, završila sam medicinu 2018., nikad se nisam nešto puno trudila, samo sam gledala da položim, odužila sam i studiranje jer sam više voljela izlaziti. Sada sam na specijalizaciji iz porodične medicine, to je jedino što sam mogla dobiti. Dok ja samo šaljem uputnice i ograničena sam, moje kolege su dobili kardiologiju, ortopediju, hirurgiju, ginekologiju...i mnogo im je ljepše, a ja ću do kraja života biti u ambulanti. Osjećam se krivom.
Radim u Americi. Ne samo da je godišnjeg odmora malo, nego još i predstavlja problem ako pokušam da iskoristim dane koji mi pripadaju. Kakav je ovo život!
Danasnji muškarci be like:
"Ti si mi posebna! Od pet žena kojima šaljem poruke da mi se sviđaju, ti mi se sviđaš više, uvek ti prvoj pošaljem poruku..." Postalo je dosadno, to sad svi rade i oni od 20, 30 i oni od 40, 50, ma svi, koma!
Dok sam bila mlađa gledajući bespomoćne roditelje kako im deca šefuju i zavode red mogla sam da garantujem da će kod mene biti obrnuto. Hahaha kod mene 3x gore. Genetika je učinila svoje i tvrdoglavost mog deteta je tolika da apsolutno ni u jednom trenutku, čak ni posle par sati plakanja, bacanja ne popušta.
Imam druga koga znam od malih nogu. Uvek je tu za mene kada mu se obratim, ali me boli to što nikada se on prvi ne seti da me pita kako sam, i ako zna da će on meni biti kum na mom venčanju. Pre 15 godina smo se dogovarali da on meni bude kum, a ja njemu, a on sad ima dete i ne javlja mi se, osim ako se ja njemu prvi ne javim. On će meni biti kum bez obzira na sve i ja moj stav prema njemu neću nikada menjati. :)
Zašto danas pjesme nemaju dušu kao prije 15-20 godina.. Moj omiljeni stil je onaj iz devedesetih, tipa Colonia, ali takva muzika se ne pravi danas. Danas su suvoparne, bez duše. Ne uljepšavaju dane, nego ih suprotno, kvare.
Najgore mi je kad shvatim koliko godina sam provela čekajući osobu koja nije vredna čekanja.. ali ja to nisam videla, tugovala i nadala se.. samo mi iskaču sećanja - slike u raznim situacijama, a samo ja znam šta me mučilo - uvek isto. Na posletku, još je i on uvređen, on očekuje da mu se javim... nema pojma gde je pogrešio.. neka druže, nema 'leba od tebe.. ja jesam u problemu, ali ti si daleko od rešenja. Krajnje je vreme da se ide dalje, život je jedan.