U poslednje dve godine izlazila sam sa par muškaraca kao i moje prijateljice. Mi smo u tridesetim izlazimo sa muškarcima od 34-40. Sve situacije su od prilike ovakve:
U početku kreće javljanje na dva dana pa se nakon mesec proređuje na 3-4 dana dok nakon par meseci i viđanje se proređuje i prosto samo se više ne čujemo nakon pola godine. Sem te nekomunikacije kada nismo zajedno sve idealno funkcioniše kada jesmo, barem iz mog ugla gledano.
Neka mi neko objasni evo nisam pametna. Različiti muškarci, različite žene i isti šablon.
Prijateljica se godinama žali na muža, doslovno im odnos ne valja od početka braka. On ne pomaže ni u čemu, sve je na njoj, ona stalno kuka na njega, stalne svađe, djeca to gledaju, dolazi iza ponoći kući redovno. I napokon kaže da se odlučila razvesti. Sljedeći poziv je bio da mi javi da je trudna s 3. djetetom, kaže promijenio se zadnji tjedan dana. By the way, ona je fakultetski obrazovana i više zarađuje od njega.
Ne volim kod brata što šta god da kažem, kakvo god mišljenje da iznesem on mora da to negira ukoliko nije kao njegovo i da nameće svoje mišljenje kao jedino ispravno. To non stop radi i jako mi smeta.
Za dve nedelje treba da se udajem a razmišljam o nekom drugom dečku s kim se nisam ni upoznala.
Samo da napomem gomili zajedničih profila (mahom muž i žena imaju zajedno fb profil): jel vas iko obavijestio da znamo da je glavni razlog otvaranja zajedničkog profila to što je jedno od vas varalo partnera?
Čisto da znate da to cijelom svijetu pokazujete.
Volim da puštan gasove kad sam na nekom veselju, svadba, rođendan, kada trešti muzika i ništa se ne čuje.
Pobjegla sam u drugi grad ali nisam uspjela pobjeći od sebe.
Kako je život čudan.. kako se sve okrene.. Moj susjed koji je godinama bio toliko debeo i prema meni mršavoj izgledao kao slon, na kraju je postalo obrnuto. On je spao na veličinu S, a ja čak na L.