Djevojka s kojom sam 5 godina u vezi mi je dala tablete kojima je istekao rok?
Pio sam te tablete nekoliko dana pa mi je nakon nekoliko dana rekla da im je istekao rok!!!
Da li je to svjesno ili ne, šta bi vi pomislili na to?
Kkava bi vaša reakcija bila?
Kako čovek, nakon rastanka sa nekim koga voli može da ostane suvih očiju? Kako može da ne pusti ni jednu jedinu suzu zbog eto toga što se rastaju i neće se videti? Zašto muškarci ne mogu da shvate žene? Zato što nikad nisu voleli kao žena i nikad neće, žena bi muškarcu život dala kad ga zavoli. Mada ima i onih drugih koje su tu iz koristi, a imam pitanje i za to? Koju svrhu ima to što ćete dečku isprazniti džep? Imaćete nešto više odeće, šminke, nakita ne znam više šta može novcem da se kupi? A jeste li svesne da je neprpcenjiv muškarac koji vam ne kupuje toliko poklona koliko želite, nema nije u situaciji finansijskoj situaciji da priušti sve što poželite. Ne treba vam onaj koji će oca da vam glumi, treba vam onaj koji će biti otac vaše dece, onaj koji će vas gledati zaljubljeno čak i onda kada se osećate ružno. Sve mi žene znamo kako je to kada ne možemo svoj odraz da pogledamo. Žene imajte mozga, volite srcem a ne očima koje jedva čekaju da zavire u nečiji džep!❤️
Preko 5 godina imam utisak da sam bio najsrećniji čovjek na svijetu, sada imam utisak da sam najtužniji čovjek na svijetu... Ne svojom krivicom... Ne vidim da ću se ikada oporaviti od ovoga...
Izgledam kao lik kog apsolutno ništa ne dodiruje, i mnogo toga me zapravo me dodiruje, ali me zapravo ubija samoća i ne znam šta ću sa sobom povodom toga.
Jako mi je žao što sam jedinica, moj tata je isto jedinac a sa mamine strane imam ujaka. On ima malu ćerku ali velika je razlika između nas. Nju gledam kao sestru, ali krivo mi je što nemam rođenog brata ili sestru.
Stalno viđam objave kako su sami negdje putovali, sami išli na koncerte itd, a nikad nikoga nisam vidila samog na nekom koncertu ili u izlasku. Nekada kada vidim objave kako se zabavljaju sami požalim zašto i ja nisam otišla na taj koncert sama, a onda se pitam jesu li oni stvarno sami ili to samo stavljaju na tik tok zbog pregleda.
Dolazim ponekad na anonimne chatove gdje pišem sa ljudima sa kojima se nikada neću vidjeti. Šta sam sve čuo i vidio, koliko lažnih života se vodi, ko nije doživio ne bi vjerovao. Imati će Bog posla sa nama kada odemo na onaj svijet. Ja pokušavam da prestanem sa ovim kako bi bolje gore kod Njega prošao.
Ako nemam osjećaj pripadnosti sa osobom muškog pola, onda ne postojim uopšte, mrtva sam i upadam u psihoze.
Moja bivša drugarica vrlo perfidno priča ružne stvari drugima o meni. Zloupotrebljava moje poverenje i iskrenost i prepričava moju intimu. Jako je zlobna, kada sam je jednom opomenula, ironično se nasmejela i rekla-ništa ja ne lažem...fuj, iskompleksirana veštica.
Ne mogu nikako da se setim kako se zove keks koji se krajem devedesetih prodavao u Srbiji sa jedne strane je bio kao cvet sa puno latica a sa druge čokolada i pakovao su kutiju koja se otvori od gore i sa leva na desno sve jedan do drugog. Pošto sam u to vreme živeo na severu Srbije mogao bi biti i neki keks iz Mađarske jer tad se dosta donosilo odatle. Baš bi mi značilo ako neko zna :)