I dalje je pamtim i često razmišljam o njoj. Nežna, otmena, elegantna, crna, voli umetnost, prava dama...
Upoznali smo se zimus na jednom putovanju, ona je bila sa drugaricama a ja sa drugom. Svaki put bismo spontano započeli razgovor i pričali satima, međutim, rekla je da ima momka i zbog toga nisam želeo ništa da pokušavam sa njom. Koliko sam iz priče shvatio, njen momak i ona su različiti, njega samo interesuje da ždere i da se izležava. Ona nema društvene mreže, a kontakt nisam hteo da joj tražim baš zbog činjenice da je zauzeta. Danas, pola godine kasnije, i dalje razmišljam gde je ona i šta radi, maštam da je sretnem negde i da mi kaže da više nije u vezi. Mislim da se tako lepa, pametna i normalna devojka ne sreće svaki dan.
Devojke koje čestitaju drugovima rođendan i onda se moraju "opravdati" sa "brate", "bratu moj", "drug", mi je jako degutantno.
Uvijek su mi zgodne bile punije djevojke, ne ne mislim na debele, nego baš kako sam napisao. Mršave koje su važile za zgodne, nikad mi nisu bile zgodne.
Neverovatno me remete drugi ljudi..ne mogu da prihvatim tu različitost, da ne sklanjaju stvari za sobom, ne paze kad bacaju smeće, mrve kad jedu, deru se, upaljen im je zvuk na telefonu i non stop zvrda, hrču, ostavljaju dlake za sobom, prskaju po ogledalu, oko lavaboa, razbacuju odeću kad se izuju..ovo pričam iskustva sa putovanja, prosto ne mogu da verujem da neko može tako da živi. Plus nepoštovanje prostora koji smo iznajmili za smeštaj, ostavili smo apartman u haosu, a ja stvarno neću za drugima da čistim!
Gadi mi se to to se sve danas seksualizuje. Ljufi bez stida i srama. Užas. Damo uporedite današnje društvo sa onim pre 50 ili 100 godina. Nebo i zemlja po pitanju kulture i vaspitanja.
Najgore za jednog muškarca je da ima mali penis. Verujte mi ništa gore, praktično kao da ste osoba sa invaliditetom.
Nekako si slab tamo gde je to najvažnije.
Manjak samopouzdanja zagarantovan, šta god da uradite ne možete rešiti taj problem.
Počnete da se povlačite u većem društvu, da lažete devojke da nemate vremena za njih. A sve to iz straha da se ne sazna za vaš problem.
Generalno ženama i sitnice smetaju a kamoli da imaš mali. Par njih su se i sprdale na moj račun zbog toga. Često sam se povlačio kada bi mi devojka bila previše draga, nekako sam imao utisak da bih je samo izgubio nakon prvog seksa.
Svaki seks mi je mučenje, borba da zadovoljiš i na neki način ispraviš taj nedostatak.
Naravno, svi koji vam kažu da veličina nije važna, lažu.
Jednostavno rečeno, život sa malim penisom je užasan.
Svako ko vam kaže bilo šta suprotno ili vas laže ili je baš naišao na onu jednu u milion koja bi to zaista prihvatila.
Tokom srednje imala sam najbolju drugaricu sa kojom sada ne komuniciram bez ikakve svađe. Zapravo ja sam prolazila kroz pakao života i depresiju i smetalo mi je svačije prisustvo, a ona se kasnije nije ni javljala. Sada imam puno novih još boljih od nje prijatelja sa kojima sam više prošla i koje ne bih mijenjala za nju, ali nekad mi nedostaje čisto da se vidimo sada kada smo se promijenile ovako.
Danas sam saznala da mi je mama silovana kao dijete od 12 i 14 godina. Ne znam tko je u pitanju i ne mogu prestati misliti o tome....Baš se loše osjećam...