Kako se nosite sa neuspehom na fakultetu?
Molim vas, samo mi nemojte govoriti da postoje puno gore stvari u životu, jer sam ih nažalost lično doživela, i koliko god osvestila to trenutno mi je jako teško da se pomirim sa činjenicom da mi loše ide nešto što sam sama izabrala i nešto što volim, i trenutno ne vidim izlaz iz situacije, demotiviše me činjenica da ću umesto 4 studirati 6 godina.
Hvala unapred.✨
Oženio sam se, preselio u drugu državu - daleko od doma. Imam bivšu suprugu imamo zajedničko dete i finansijski brinem o njemu, normalno i čujemo se skoro svakodnevno i odnosi su nam minilmalni, tek toliko oko klinca, što je odlična stvar. Često me google photo iznenadi nekim slikama i dobijem neki vid tuge i besa kada vidim to slike, klipove na kojima dominira moje dete a ona je onako sporadična - otvori mi neke negativne emocije kad je vidim, ta neka iluzija u kojom sam tada živeo.
Devojka je predobra osoba kakvu se više ne može naći, ali je i drama queen i to me iscrpljuje. Šta raditi!
Devojka mi je dalmatinka. Iako je ponekad ne razumem šta priča, obožavam je.
Potonula sam psihički. Odrasla sam u porodici koja nije funkcionisala. Trudila sam se da budem jaka, upisala sam faks, našla momka, izlazila, provodila se, uvijek bika vesela, razigrana, vjerila se, ostao još jedan ispit. Ali tu je sve stalo, potonula sam, izgubila snagu, nemam volju više ni za šta, ne jedem danima, fakultet ne završavam, samo me proganjaju osjećanja u traume koje godinama skupljam i danima sam zatvorena u sobu i plačem. Žao mi je samo vjerenika koji ispašta sad najviše zbog toga, ali ja ne znam kako da se dignem, raspadam se bukvalno. Svaka sitnica me pogodi i obori psihički i zakuca za krevet… Držite mi fige, želim da se sada izvučem iz svega ovoga i nastavim gdje sam stala 🫶🏽
Sramota me je jer svi trenutno pričaju o planovima za novu godinu a ja nemam sa kim da je slavim. Imam 21 godinu i ni jednu pravu drugaricu, sve ostale imaju i momka i društvo a ja ću verovatno provesti sama. Nemam sa kim da idem na putovanja, popijem kafu, izađem... Osećam se kao da mi prolaze godine gde bih najviše trebala da uživam, a osećam se usamljeno. Ne znam da li je problem u meni, većinu vremena provodim sama kod kuće i imam osećaj da nikome nisam bitna, potpuno nevidljiva i na fakultetu i bilo gde. Ne znam da li ću ikada biti srećna.
Divim se osobama koje mogu da pređu preko prevare. Koliko god razmišljala o razlozima, meni to nikako ne ide u glavu i ne razumem to. Jedino bi imala razumevanja za neku osobu koja je, recimo, bila drogirana(na kvarno) i nije imala pojma gde je i šta je(da se to dokaže i prijavi), ovo ostalo, izgovor nikakav. Osoba koja voli, nikad neće da prevari i da se dovodi u takvu situaciju. Svi se vade na neku ljubav, na alkohol, na 'desilo' se. Smejurija. Ove osobe koje prelaze preko toga zbog neke 'ljubavi' se toliko ponižavaju da je to strašno..najžalosnije od svega je to što takve iznova varaju i vuku za nos. Ovi što piju, vade se na pijanstvo,kako da ne. Što pijete ako ne znate kakve reakcije ćete imati? I ovi, desilo se kao. Bože, koji blam. Meni su pet puta gori ti što opraštaju. Poniženje teško. Nema potrebe da se sad palite po komentarima i da se pronalazite, mene u suštini zabole šta vi radite, prelazite preko čega hoćete, iznosim svoje mišljenje i imam potpuno pravo na to.
Ja stvarno ne znam na šta su mi pare otišle! Zaradila sam 2000 € na sezoni i evo već je kraj 11. meseca, a ja se vratila sredinom 9. I već sam potrošila 1000€. Sem odeće i sitnih kupovina kao i autobuskih karti za 4 kratka putovanja unutar zemlje, sve mi otišlo na neke sitne gluposti. I ne mogu da verujem da sam ovoliko finansijski nepismena, mogla sam otići na neka putovanja.