Nisam zavidna i pokvarena osoba, ali zaista mi se teško iskreno radovati tuđoj sreći i uspjehu kad meni ne ide ni na jednom polju. :(
Moj suprug je ceo život pomagao sestri finansijski. Ja sam igrom slučaja ostala bez posla pa je to sada malo teže. Ono što mene muči jeste to što nju niko ne forsira da nađe posao i sama sebe izdržava, nego se pominje da ja što pre nešto počnem da radim, i onda da joj od zajedničkih para ponovo pomažemo.
Nisam oženjen i nemam devojku jer ne želim glumiti fotografa! Želim da budem dečko/muž i otac!
Prije samo godinu dana sve je bilo ljepše, drugačije, moja mama je bila zdrava... a onda se desio prokleti rak...
Nikad ali baš nikad mi neće biti jasni ljudi koji za čestitku za rođendan napišu: S.R., ili samo: Sretan..
Brate ako mi misliš tako čestitati, radije me zaobiđi, neću ja imati ništa protiv. Ljudi su danas postali tolike lijenčine da je to opća katastrofa.
Udala sam se da ne bih ostala sama, plačem krišom svaki drugi dan i mislim na one koje sam volela.
Oženjen sam i volim svoju ženu ali ja ti moram reći prije nego krenem dalje i više se nikad ne sretnemo da ljepšu od tebe nisam sreo, da mi do sad nikad nije brže krv potekla venama nego kad sam te vidio. Jedan pogled u jednom nepoznatom gradu, tisućama milja daleko...
Mislila sam da moj suprug ima najlakši posao na svetu, dok nisam provela jednom prilikom pola sata kod njega na poslu. Inače je sudija po zanimanju. Onoliko stresa i posla nisam ni mogla zamisliti. Stvarno mi nije jasno kako je onako smiren i na poslu i kući. Dok bih ja posle posla samo ležala, on vodi sinove da treniraju, u kupovinu, trčanje, rade po dvorištu i kući… Stvarno ne znam odakle mu onolika snaga.
Zahladnilo pa reko' da obučem trenerku, u džepu našao 1 euro.