Nekad sam imao prazan frižider, s ponekom teglom džema samo i tri jajeta... Sad otvorim frižider i nemam gde da stavim nešto od hrane. Uspeo sam! 😊
Muž me je ostavio posle 30 godina provedenih zajedno i 21 godine braka. To je bilo pre 5 godina. Pre tri godine smo se razveli. Imamo troje dece. Mislila sam da neću preživeti tu tugu i taj očaj.
Juče sam prodala venčane burme kao lomljeno zlato. I ogrlicu koju sam dobila za veridbu. Kupiću sebi nešto lepo.
Ovo mi je znak da se oporavljam.
Život je jedan. Idemo dalje.
Kad radim sa šeficom, čak i kad nema posla ja svejedno moram 'nešto radit' iako nemam što. Živcira me to. Jer da nema nje, lijepo bih sjedila, al pred njom me sram, a i sigurno bi mi prigovorila..
Neki dan sam se doslovno tresao od umora. Nisam stigao kako treba jesti a imao sam more obaveza. Jedva sam došao iskreno do radnje sa donerima samo da nešto pojedem. Da bi sve funkcionisalo i da bi ispostovao sve obaveze kao sina, supruga i oca, nekada moraš raditi na silu da bi se sve uklopilo. Ovo nije prvi puta da mi se dešava. Odgovornost koja dolazi sa godinama i sa porodicom zaista nosi teško breme nekad.
Moja bivša je u vezi izgledala kao imigrant, a nakon prekida kao Naomi Cambel!
Prekinuo sam vezu sa djevojkom koja je imala sve što sam želio, porodicu koja me je voljela i prijateljice koje su me zaista gotivile. Mislim da je sa njene strane bilo još bolje i da se radovala mojim roditeljima i svakim izlaskom sa mojim prijateljima i njihovim ljepšim polovinama. Govorim zaista realno. Međutim prekinuo sam. Razlog je bio taj što je sve gore vanjština a ona je još uvijek voljela bivšeg i nije htjela sa njim prekinuti kontakt "prijateljstva". Pored toga joj je prijala pažnja momaka koji su se udvarali i nikada nije željela da bude moja, nego svačija pomalo i da je svi komentarišu kako je naj naj naj. Sada ima sve njih....
Ja iskreno ne znam koja je potreba penzionera da ujutro idu negdje kad je najveća gužva u 7 i 8 kad većina nas ide na posao i u školu. Ja razumijem da ti ljudi ne prestaju živjeti samo jer su stari, ali zašto i zbog sebe ne izaberu normalnije vrijeme kad nema guzve. Ni doktoru ni nikome se ne mora tako rano ujutro, za sve postoje termini koji se mogu uzeti kasnije. Da mi bi tako popričati s njima i vidjeti kud moraju ići u 7 ujutro, vjerujem da će i meni u tim godinama biti jasnije ali sad nikako nije.
Prevario sam svoju ženu sa mojom ljubavi iz mlađih dana. Sve se dogodilo spontano, neočekivano...
Sreo sam ju slučajno nakon 10-ak godina na jednoj proslavi na koju moja žena nije došla jer je bila na putovanju sa svojom sestrom i njihovim društvom.
Uopće nisam imao u planu ništa takvo, doduše, istina kad sam ju vidio da sam se pomalo unervozio i koljena su mi zaklecala, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da nešto imam s njom.
I tako... malo više se popilo i nas dvoje smo završili zajedno.
Da je barem ostalo samo na poljupcu pa i nekako, ali mi smo spavali zajedno.
Nadam se da moja žena ovo nikada neće saznati, grize me savjest, svaki dan živim u strahu evo već skoro dvije godine. Molim Boga da do nje ta priča nikada ne dođe, ne mogu život bez nje zamisliti. Bio sam glup, za sve sam ja kriv, a ona je divna, savršena u svakom pogledu. Kao žena, kao majka, kao sestra, kao prijateljica, jednom rječju žena bez mane.
Navečer ponekad ne mogu zaspati koliko me osjećaj krivice proganja...