Udata sam i ne znam zašto ljudi od mene očekuju bog zna šta. Ne, neću da živim sa svekrvom u istoj kući. Ne, ne želim da pravim zimnicu, kolače, sarme, ajvare. Ne, neću da se družim sa ljudima čije su jedine teme deca, posao i ogovaranja. Ne, neću da ustajem rano i idem na pijacu. Imam svoje hobije i svoje slobodno vreme koje trošim kako ja želim. Moj muž se slaže sa mnom i sve radimo zajedno. Ali u očima drugih ljudi, ja sam nekako "loša žena". Možda zato što su ti drugi ljudi odlučili da imaju dosadne i neispunjene živote.
Neka priča ko šta hoće, ali meni je glupo da idem kod muškog ginekologa i neću nikad otići. Nema potrebe da mi pišete ono 'on je video ko zna koliko vagina, to mu je posao' itd. Znam, ali to mi ne menja mišljenje. Ja ne osuđujem žene koje biraju muške ginekologe, svako ima pravo da radi šta poželi, ali ja nikad sebi ne bi dopustila da muškarac koji nije moj emotivni partner viri dole i čeprka. Ja sam takva, neko drugi nije i to je to.
Jel neko nekad ušao u neku kinesku radnju i kupio nešto, a da pritom kinez ili kineskinja na kasi nije razgovarao/la sa nekim preko video call-a?
Povraća mi se od ovih tobože "smernih, pravoslavnih, OZBILJNIH" devojaka, gadljivih na seks i na to što neka devojka često menja momke. Toliko su moralne i OZBILJNE, da po pravilu završe tako što skinu nekog oženjenog matorca, rasture mu porodicu i sa njime se udaju. To je "vrlo" moralno. Moja sestra od tetke, koja je sva po PeEs-u, obožava da me ogovara što volim da izlazim i otvorena sam po pitanju svega. Eno je razvodi od žene lika koji otac može da joj bude. Do juče razmišljala da ode u manastir. Ludilo mozga...
Petnaest godina ne mogu da prekinem da se viđam sa njim. Imam trideset, kada smo i on i ja imali petnaest smuvali smo se, i bili u vezi četiri godine. Prevario me, raskinuli smo. Ali opet nekako uvek završim sa njim. Svakog sledećeg momka sm prevarila sa njim.
Imam aferu sa ženinom najboljom drugaricom i ne mogu to da prekinem, ne mogu da se odlučim za jednu od njih, obadvije volim i sa obadvije mi je lijepo, ne znam šta da uradim, ne želim nijednu da izgubim.
Moja drugarica NE MOŽE i NE SME da ima druge drugarice!!!!!!!
Imamo troje dece. Muž ni danas ne zna da promeni pelenu.
Uvela bih sankcije za sve one koji samo izgovore ''sama je kriva''.
Dopisivao sam se sa jednom devojkom nekih 2 meseca. Iz tih poruka znao sam da joj se sprema diplomski za koji dan. Pošto je pravila ručak za njenu porodicu i prijateljice i prijatelje te je i mene pozvala i ako se pre toga nismo nikad videli. Iz poštovanja nisam joj hteo reći da ne želim otišao sam na taj ručak kupio joj jedan poklončić zbog kojeg se jako iznenadila. Pre nego što sam ušao kod nje smo se zvanično upznali. Malo su me čudno gledali njeni prijatelji. Ona im je rekla kako se mi već neko vreme znamo. Njen tata je bio oduševljen sa mnom. Zahvalila mi se kada sam odlazio kući i rekla mi vidimo se ovih dana na kafi. Nekoliko dana se nismo čuli mislio sam da je to to kad uveče mi stiže poruka od nje ako hoću mogu doći kod nje na kafu. Uzeo sam bocu vina i neku bombonjeru ona i ja celo veče smo se ljubili.