Mnogo sam patila i plakala u zadnje vrijeme. Nadam se da će mi ubrzo zasijati sunce u životu.
Kupila sam šorc za 50din i u džepu pronašla 600din (na buvljaku).
Koliko su meni ove zabave gde se otkriva pol deteta odvratne. Odvratne su mi zbog reakcija roditelja. Retko ko se istinski obraduje detetu ma kojeg da je pola, većina se smori, nebitno da li oba roditelja ili jedno. Fuj. Prave se tužne face, mrgode se, npr ako ispadne dečak, onda očevi i majke skaču, bacaju sve pred sobom, cepaju majice, bljak. Tačno se vide da im je drago što nije devojčica. Užas. Zbog takvih nezahvalnih budala bi ukinula to, da se ja pitam. Stvarno ponižavajuće.
Što sam starija, sve više želim da budem domaćica. Kao mlađa sam maštala o velikoj karijeri bla bla, a sad vidim koliko je to naporno. Radim od 8 do 4 i kući ne dođem pre 5. Ako nekad ostanem duže na poslu, onda i kasnije stignem kući. Trenutno živim sama i nemam decu, a toliko me izmori što sam van kuće svaki dan po 10 sati minimum da nisam ni za šta. Nemam uopšte volje nakon posla, ne mogu da zamislim da sutra na sve to imam i decu kojoj se posle napornog radnog dana moram posvestiti. Želim porodicu kojoj ću se posvetiti 100%, a ne samo sat-dva na dan.
Bio sam loš đak u osnovnoj i srenjoj školi, a na fakultetu (državnom, tehničke struke) sam blistao i bio jedan od najboljih studenata. Sada radim kao inženjer. Neka sam ograničen, ali neću i ne mogu da učim ili radim stvari koje me ne interesuju.
Žena hoće da ostanemo na jednom detetu. Ja hoću razvod. Dogovor je bio bar dva. Da je imala tešku trudnoću ili porođaj, pa i da razumem, ali prošla je glat kroz sve to. Ne želim da moje dete odrasta samo, bez brata ili sestre. Ne želi da čuje o usvojenju.
Jedna od najlepših uspomena na bivšeg dečka je kad smo išli zajedno iz škole. Bio neki veliki minus i jak vetar. Ja curka naravno loše obučena, gore samo košulja i kaput. Smrzavala sam se. Skinuo je jaknu i džemper na sred ulice i naterao me da ga obučem. Dao mi je i njegove rukavice.
Udala sam se, ali nisam promijenila svoje prezime. Ne vidim razlog da mijenjam ime koje nosim od rođenja, jer sam se eto zaboga udala. Muž me podržao i rekao da je moje ime moja odluka. Složili smo se unaprijed da će buduća djeca nositi oba prezimena. Ne mogu da vjerujem koliko su ljudi primitivni, i s moje i s njegove strane stižu komentari, šta ja to glumim, udala bi se a ne bi, nepoštovanje prema njemu blablabla. I kaže "šta će vam feminizam koja vi to prava nemate?" Pa evo očito nemam pravo da odlučim kako ću se zvati, kamoli šta dalje....