Samo da je prošao Dan Zaljubljenih! Ubiše sa svim onim reklamama, ponudama itd. Kad si zaljubljen, svaki dan ti je Dan zaljubljenih. Al' kad nemaš nikog, a oni smaraju li smaraju. Sam taj praznik je dosta komercijalizovan, po meni čak i previše!
Ne grozim se žena koje muževi izdržavaju dok one čuvaju decu već im zavidim. Kažem to posle 19 god kako sam bila samohraba majka, izvela sam dete na svoj put sama i bilo je preteško. Zavidim ženama koje su imale privilegiju da ne rade. To samo znači da su imale ljubav i poštovanje supruga za tako nešto.
Život me stalno uči da treba da me boli uvo, da ne trošim energiju na isprazne negativnosti, i da se smirim, da se ne nerviram oko gluposti. Za sve postoji rešenje, pusti da prenoći, molim te, sjutra je novi dan, treba da te boli uvo.
Povraća mi se kad neko spominje čija sjemenke i zeleni čaj, šta glumite ? Pravi zeleni čaj košta 100€ a ne ovo (opasno) smeće kod nas što se prodaje, ali bitno je reći "zeleni čaj" kao da je to neki prestiž. Vala onih par što ga piju i to ističu, izgledaju ko da ih je veš mašina centrifugirala na 1400 obrtaja. Slanina, ćevapi, luk, cicvara, grah sa rebarcima, sarma, suho meso, to je hrana što daje snagu a ne čija sjemenke, jbl vas one.
Žena mi je trudna i neopisivo je slatka
dok radi svari i polako se gega naokolo sa svojim velikim stomakom ja je samo gledam i smešim se
najslađa mi je kad sedne i stomak joj je u krilu, izgleda kao loptica, neretko imam nagon da je prosto stisnem.
Djevojka s kojom sam 5 godina u vezi mi je dala tablete kojima je istekao rok?
Pio sam te tablete nekoliko dana pa mi je nakon nekoliko dana rekla da im je istekao rok!!!
Da li je to svjesno ili ne, šta bi vi pomislili na to?
Kkava bi vaša reakcija bila?
Moj otac se veoma naljutio na mene i zapretio da neće doći na prvi rođendan moje bebe (plus sam bila i trudna) jer smo odlučili da u restoranu nema pušenja unutra, već samo u bašti.
Bilo je leto i lepo vreme.
Restoran je inače vrlo mali, nemaju adekvatnu ventilaciju a bilo je puno gostiju.
Ne mogu da opišem svoje razočarenje...
Detinjstvo pamtim po ogromnom osećaju straha i nemanju kontrole zbog ponašanja mog oca. Evo sad je stigao kući i sedi u sobi, a ja uopšte nemam želju da izađem i sedim sa njim. Dosta je popravio svoje ponašanje kad smo odrasli, ali ne mogu da ne pomislim da je to zato što mi sad možemo da se odbranimo. Imam i teoriju pošto inače stalno brinem i nikad nisam opuštena, da je to jer mi je i detinjstvo bilo takvo. Prosto ti se mozak nabaždari tako i to ti ostaje.
Izgledam kao lik kog apsolutno ništa ne dodiruje, i mnogo toga me zapravo me dodiruje, ali me zapravo ubija samoća i ne znam šta ću sa sobom povodom toga.