Sedim u kafiću i čekam nešto ženu, pa da zajedno idemo kući. Za stolom pored mog grupica od 4 momaka u kasnim 20im (ja sam u ranim 30im) sede, pijuckaju piće i pričaju. Oni su toliko normalni i uravnoteženi da me je taj vajb opčinio jer ga dugo nisam osetio. Vrlo su lepo pričali uz međusobni respekt, bez ikakvog iskakanja u bilo kom smislu. Oduvek sam maštao da imam takvo društvo. Celog života srećem provokatore, one koji se hvale, one koji vole da spuštaju, glasne, materijalne ili intelektualne snobove, prostake, kontraše, nasilnike, čudake. Imam sestru od 27 godina i prvo što sam pomislio je da bih voleo da nađe nekog takvog za dečka/muža. Pitam se gde su se i kako našli - stvarno svaka čast!
Voleo bih da imam novca da mogu ustati kad poželim.
Mogu putovati, igrati igrice imam slobodno vreme.
Voleo bih da imam apartmane za izdavanje i da od toga zarađujem pare.
Evo majka me upravo proziva što sam otvorila bolovanje zbog crijevne viroze, kaže uzmi godišnji! Uzmi ti! Ne može se više ovako...
Ne razumem ljude koji se u teretani posle treninga ne tuširaju! Wtf! Kako, zašto? Kako možete tako znojavi samo da se obrišete, obučete i odete?!
Najviše se volim družiti sa ljudima, koji su uspjeli u životu. Imaju svoju obitelj, posao, zdravlje, da im je sve kako treba.
Odma i ja budem pozitivna.
Mijenjala bih luksuzno putovanje za jedno ljeto iz djetinjstva.
Moja žena nosi naočare za vid, sada je trudna i često razmišljam o tome da li će naše dete nositi isto naočare?
Najviše volim sama da idem u šoping. Svaki put kad bi neko išao sa mnom, uvijek kuka, žuri, uđe u butik i odmah kaže "ajmo", pa jbt ne mogu za 3 minuta da vidim ništa. Zato ja polako isprobavam odjeću, ako odgovara-kupim i to je to. Generalno, ne volim žurbu.
Kada dođete nekome da vidite bebu, ne dirajte je i ne budite ako spava, jer ne znate koliko je truda ulozio neko da uspava to dijete. Kulturno bi bilo i da se najavite i pitate kada odgovara da dođete...
Rešio sam da se osamostalim i odem od roditelja. Imam stan koji sam nasledio i izdajem ga ali sam otišao u podstanare jer nemam srca da kažem ljudima koji su u tom stanu, inače penzioneri i tu preko 15 godina da se sele...