Imam jako loša iskustva sa ženema koje imaju dva prezimena, ne na emotivnom, već u poslovnom smislu. U većini slučajeva, bila je jako teška saradnja. Možda samo umišljam🤔
Bio sam nezaposlen u Hrvatskoj. Žena prvog rođaka se sažalila pa su mi u Njemačkoj našli smještaj i posao. Nisam bio zadovoljan. Tražio sam ih nešto bolje sa svojom srednjom školom ali rekao je da je teško jer nemam konkretno zanimanje a ni znanje jezika. Smještaj je bio uredan ali htio sam bolji stan pa su mi rekli da za to trebam 3 platne liste i da prikupim prvo nešto novaca. On je inženjer i radi u struci, žena također dobro zarađuje, lijepo žive a meni ništa gospodski nije našao. Na kraju sam napustio taj grad i više s njima ne pričam. Cijeloj obitelji sam ga oblatio i ispričao svakakve priče. Sada se družim sa ljudima koje oni ne vole i sve sto su mi rekli prenosim dalje. Ne osjećam se krivim što sam ih zgadio.
Imam bebu i malo dete, kućne obaveze su na meni, a pritom imam i posao koji obavljam od kuće. Muž ima ćerku iz prvog braka od 9 godina i hoće da i o njoj vodim računa kada dođe kod nas jer on provede veći deo dana na poslu. Ja smatram da to nije moja obaveza. Kaže da ona nije nikakva obaveza jer je velika i da može samo da mi pomogne oko dece, a meni je muka da pored svih obaveza koje imam moram i o njoj da mislim.
Moja jetrva je uvijek bila lijepa i zgodna bez da išta trenira. Na njenih 1,7m oko 60 kg ali idealno raspoređenih. U trudnoći se deformirala od 30kg više, nije ličila na sebe. Kad im je beba imala 2 mj i dalje je bila debela a ja sam bila presretna što je tako i što ju svi komentiraju. JEDVA 3 mjeseca poslije došli su ponovo u rodni grad i nisam mogla vjerovati da ispred mene opet stoji ona ista žena od prije. Ni jedne kile viška, ni stomak, ništa od trudnoće nije joj ostalo. Ne razumijem kako je uspjela, kaže da nema vremena za sebe jer je beba baš zahtjevna a moj djever je skoro uvijek na poslovnom putu. Ne vjerujem joj ništa. Smeta mi što se dovela u red.
Dođe mi da prekinem kontakt sa roditeljima kako bih sačuvala svoje mentalno, a bogami i fizičko zdravlje. Materijalno su izuzetno dobro situirani i imaju puno rodbine sa kojom su bliski, tako da me ne bi grizla savest da će u dubokoj starosti biti nezbrinuti. Ali ovaj teror koji trpim godinama moram da izbegnem jer mi se organizam buni. Imam supruga i decu u tinejdžerskom dobu i njima sam potrebna koliko-toliko normalna.
Kolega na poslu nije radio ništa i šef ga je smijenio. Stavio je mene na njegovo mjesto i sad sam mu nadređena. On je uvrijeđen jer sam ja žena koja po njegovom radi muški posao i priča po firmi da sam spavala sa šefom. Nije svjestan da je meni to što priča nebitno jer moj rad govori za sebe pa ga to još više izluđuje i strašno je bezobrazan.
Živimo u inostranstvu i svaki put kad muž pozove svoju majku on njoj do detalja priča šta smo radili, gde smo išli, šta smo jeli, pili. Meni je to malo debilno ali ne kažem ništa jer eto takav je njihov odnos. Ali kad krene da ide po stanu i da otvara ormare da pokazuje šta smo kupili, i vrhunac svega kad otvori frižider pa krene da vadi stavku po stavku priča joj šta je šta i koliko košta, a ona sa takvim oduševljem odgovara ‘wow kako je to dobro’, ‘wow blago vama’ , kao da u životu pileće belo meso ili kobasicu nije videla! E pa tad poludim i obavezno se posvađamo! Meni stvarno nije normalno to!
Muškarci su najveće sponzoruše od dana postanka... Besplatno čišćenje, pranje, kuhanje, psiholog, dadiljanje, seks... Stavite žene sve te poslove na spisak, koliko bi to oni morali pojedinačno platiti...
Kada sam bila mala (13 godina) probala sam svoju krv sa uloška.
Trudna sam i užasno sam bijesna na svoje kolege. Svakog dana neko dođe bolestan, još se ne ustručava da dolazi blizu mene, i uz to me još kolega zagrlio u prolazu i onda bio u fazonu IMAM GRIP, ali neće tebi ništa ti si mlada. Evo već 2 nedelje ne ustajem iz kreveta. Niti mogu šta da popijem da mi bude lakše, niti mogu da smirim sebe da ne brinem za trudnoću! IMAJTE MALO OBZIRA LJUDI!