Jel moguće da me ostavi tek tako jer ima previše obaveza ? Navodno mu značim ali ovo me uništava.
Raspravljao sam se sa drugom oko nečeg. I nakon par minuta, rekao mi je da sam u pravu. Čisto onako. Znao sam da nešto ne štima i kada sam ga pitao zašto tako sada mijenja mišljenje, rekao je da nema snage da se ubjeđuje i da govori meni kada prihvatiti neću. XD Smiješno mi je bilo.
Imam 22 godine i pojedinci smatraju da sam "nezreo" jer trenutno ne težim ka ozbiljnim vezama, nego ka prijateljstvima sa povlasticama i neobaveznom flertu. Ima onih koji kažu tipa "nijedna normalna devojka te neće hteti jer se stalno ljubiš i vaćariš sa nepoznatima, iz toga se može zaključiti da bi ti to radio i u toku veze". Ne, baš naprotiv, ja smatram da u ovim godinama treba ludovati i iživeti se, a posle kad se izdovoljim, biću veran samo jednoj.
Koliko bi svima nama bilo lakše kada bi pojedini ljudi prestali da ulaze u veze ili čak brakove sa osobama koje im zapravo ne odgovaraju, pod iluzijom kako će oni njih promeniti i oblikovati onako kako oni žele. Ukoliko vam neko ne odgovara 100%, ukoliko nemate zajedničke želje i planove za budućnosti, ukoliko po fizičkom izgledu nisu vaš tip, ukoliko vam se stavovi i neka bitna moralna načela ne slažu…šta vi uopšte radite sa njima? Samo ćete povrediti i njih i sebe. Bićete razočarani jer vam nije upalio plan da ih promenite, a oni će biti povređeni jer ih vi zapravo niste ni voleli onakve kakvi su. Mene je jedan bivši mesecima ubeđivao da se ofarbam u plavo, jer eto on voli samo plavuše, a ušao je u vezu sa mnom (crnkom). Drugi je pokušavao da me natera da postanem religiozna i idem u crkvu, iako je na samom početku znao da nisam vernik i da me to ne zanima, i navodno nije imao problem sa tim.
Dečko ne zna i ne radi "muške poslove" po kući (ne živimo zajedno). Npr ne nosi ništa teško, ne zna da cepa drva, da sastavi policu, okreči neki deo zida, popravi nešto sitno... U jednom trenutku mislim da su to sitnice jer je ostalo sve dobro u vezi, a nekad razmišljam kako to nije normalno i ne znam kako bi bilo u budućnosti. Živela sam bez oca ceo život, i znam kako je kad je majka i muško i žensko u kući.
Upravo sam jeo ljut čips pa protrljao oči, znači plačem i kuckam ovo.
Nema goreg osećaja nego leći uveče i probuditi se ujutru a da ti niko ne poželi laku noć i dobro jutro.
Imam suprugu, djecu, krov nad glavom, automobil, posao u struci i solidna primanja. Sve je to išlo korak po korak. Krenulo se samo od želje, pa su se kockice nekako slagale. Dešava mi se da mi sada kažu "lako je tebi, ti si sve rješio". Ne odgovaram na to. Ali su zaboravili da sam ja ostajao kući dok su oni izlazili i išli po putovanjima. Sve da bih nešto uštedio i nešto pripremio/kupio. Sada nakon tolikog uživanja oni ganjaju ono što sam ja ranije. A sada ja uživam. Samo me čudi ta priča. "Lako je tebi". Ja to nisam govorio vama kada smo bili mladi.
Drugar s faksa me je nazvao posle 4 godine, rekao da me je oduvek voleo, poželeo svu sreću meni, prekinuo poziv i onda me blokirao na svim mrežema. I ja sad iz nekog razloga 10 dan ne prestajem da mislim o njemu imam osećaj kao da sam se zaljbila u njega a sad ni ne mogu ni da ga nađem ili kontaktiram.
Ljude koji čim kažeš da si nešto kupio kažu: "Da častiš" brišem iz svog života jer kao da jedva čekaju da im platiš piće ili šta god. Ako sam nešto kupio znači da sam se sada potrošio i nije vreme da tebe častim. Ali obično insistiraju na tome pa više puta to ponavljaju. Nije mi problem da platim piće, hvala bogu pa radim. Ali iako se kaže možda reda-radi ipak imajte bar malo obzira jer ljude dovodite u nezgodan položaj. Častiću te kad budem imao para jel toliko zapelo?