Sa 17 godina smo prohodali, sa 20 sam ju oženio, sa 23 smo dobili kćerku, najljepše stvorenje na svijetu. Imali smo solidne poslove, a onda se razbolila. Pošto su nam roditelji bili malo financijski jači, dali smo otkaz i sve snage uputili u Švicarsku i njeno lječenje, nakon 6 mjeseci borbe ona je otišla. Ja i moja kćerka smo ostali sami, ona mi je danas jedino što mi je ostalo od supruge, iako imam 29 godina i relativno sam mlad, prsten još uvjek nosim na ruci, a moja curica sa mnom uči za školu, želi bit doktor kao i mama. Znam da se nikad više necu ženit, jer dok je ona na groblju, ja imam kome da idem..ljubavi nikada nećeš bit zaboravljena...
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1167 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Ljude koji nose patike po ljeti po ovoj vrućini, a ne otvorenu obuću smatram budalama (ne po inteligenciji, nego po postupcima). Kako ti se da da ti se stopala kuhaju i znoje po ovoj vrućini?!...
odobravam 26 • osuđujem 195 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Ja na blagajni. Ja i djevojka s kojom sam par mjeseci. Uzimamo sladoled, piće i neke grickalice. Inače jako zaljubljen u nju. Krenem plaćati a kartica odbijena (nisam znao da sam dosegao limit), a ne...
odobravam 1851 • osuđujem 86 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3680 • osuđujem 51 • komentari 0
Detaljnije