Sa 17 godina smo prohodali, sa 20 sam ju oženio, sa 23 smo dobili kćerku, najljepše stvorenje na svijetu. Imali smo solidne poslove, a onda se razbolila. Pošto su nam roditelji bili malo financijski jači, dali smo otkaz i sve snage uputili u Švicarsku i njeno lječenje, nakon 6 mjeseci borbe ona je otišla. Ja i moja kćerka smo ostali sami, ona mi je danas jedino što mi je ostalo od supruge, iako imam 29 godina i relativno sam mlad, prsten još uvjek nosim na ruci, a moja curica sa mnom uči za školu, želi bit doktor kao i mama. Znam da se nikad više necu ženit, jer dok je ona na groblju, ja imam kome da idem..ljubavi nikada nećeš bit zaboravljena...
Ostavi svoj komentar
#156
Ispala mi palacinka na pod, ali sam je odmah podigao... Pravilo "tri sekunde" vazi?
odobravam 1341 • osudujem 109 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
"Zovi ako ti bilo šta treba", rekli su kad je tata umro.
Ja zovem da popijemo kafu, nigdje nikog.
Čovjek ima najužu porodicu i 2 prijatelja, sve ostalo je usputno.
odobravam 236 • osuđujem 10 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Devojke naravno traže ambicioznog muškarca samo što vrlo često mešaju lončiće. Imam drugaricu koja živi sa dečkom, on radi i ima završen faks, radi u struci, ona još ide na faks. On plaća kiriju i rač...
odobravam 978 • osuđujem 69 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Neću više da dojim. Probala sam, odvratno mi je, osjećam se ko krava, i počinjem da prezirem vlastito dijete jer moram tu torturu prolaziti svakih dva sata. Danas sam joj prvi put dala flašicu i konač...
odobravam 988 • osuđujem 968 • komentari 0
Detaljnije