Devojci smetaju moje slike iz teretane, a ona prati nekolicinu likova koji samo takve slike izbacuju.
Mislim da je to jako licemerno sa njene strane.
Ljudi dragi, kad neko kaže da kredit ne smatra uspehom – misli se na ljude koji se zadužuju do guše da bi se hvalili i takmičili. Imam rođaka koji je digao kredit za stan, pa je onda i njegova žena digla kredit za stan i sad otplaćuju dva stana na kredit. Takođe imaju i auto na kredit. Posle taj rođak pita okolo da mu neko pozajmi 50€ jer im plate odu na kredite. Da li je to vama normalno?
Prevelik uticaj društvenih mreža i interneta u potpunosti je poremetio odnose i pogled na tradicionalne veze i potomstvo, mnogo se plašim da se neću ostvariti u ulozi roditelja!
Jedna drugarica je trudna. I ja sam takođe. Desilo se da smo sedele par puta na kafi same i da je samo pričala o sebi i svojoj trudnoći, mene nije pitala kako sam. Pokušala sam par puta da se ubacim, ali vidim po pogledu da me ne sluša, samo traži priliku da upadne i vrati priču na sebe. Čak me je prekinula u pola priče, izvinila se što prekida, rekla šta je imala i samo nastavila da priča dalje, nije mi "vratila" reč, tako da nikad nisam završila svoju priču. Kako su meseci prolazili, vidim da svi naši zajednički prijatelji znaju svaki detalj njene trudnoće u svakom momentu. Mislim da ne prestaje da priča o svom stanju. Ja verujem da nikog ne zanima da toliko detaljno bude upućen. Niti sam bila okružena ranije trudnicama koje su imale potrebu da prijave svaki pregled. To smatram normalnim. Ovo mi je novina.
Ljudi koji mešaju sok poput koka kole u ustima zajedno sa hranom za mene nisu normalni.
Samo jednom u životu sam imao devojku kada smo se oboje uzajamno voleli. U svim ostalim slučajevima sam bio zaljubljen ili samo ja ili samo ona. Danas u svojim matorim godinama osećam neku prazninu zbog toga.
Kad ne mogu da zaspim, zamislim da je kraj mene i zaspim bez problema. Nismo se videli godinama, definitivno je kraj između nas, ali ovo mi nije jasno. Da li smo povezani nekako pa mi šalje energiju? Deluje smešno, ali kad ne zamislim tu osobu niti mislim na nju, mene nesanica ubi.
Mene niko ne može da uvredi, oduvek je tako. Uvek sam imala problem da ostvarim prijateljstva, u vrtiću, u školi, deca su mi svašta govorila i pokušavala da me izazivaju ali nikada nisu mogli dobiti reakciju, tako ni danas kad sam odrasla osoba. Ne znam koliko je to dobro za mene.
Imam dvoje djece. Baš je teško odgajati djecu u ovom svijetu. Nismo im dali telefone, mnogo vremena muž i ja provodili s njima vani, u društvenim igrama, gledali stare filmove pročitali brdo knjiga i vidim da ih je to zanimalo nikad ih nismo tjerali. Danas mi ćerka (16) govori da će za novogodišnju noć ostati kući jer se ne pronalazi u tome što rade mladi, počev od muzike pa do oblačenja. Toliko mi je žao što nema više onako velikih društava, veselja, da se onako napiju i provedu i da im bude uspomena za cijeli život kao nama.
Nikada u životu nisam uspeo da se ostvarim u nečemu. Uvek su mi drugi poturali nogu. Imam 38 godina i potpuno sam sam. Bez druga, bez devojke, bez posla. Završio sam fakultet sa prosekom 9,30 i ne mogu da nađem posao ni ovde ni napolju. Odbačen sam od svih i ne vidim da će se to promeniti.