Načula sam od par ljudi da me baš i ne voli sestra od mog muža. Nema baš lijepo mišljenje o meni, čak je i pričala da sam joj rekla neke stvari koje nisam. Meni je to baš čudno jer nas dvije imamo od početka super odnos, pijemo kafe, izlazimo, družimo se, povjeravamo se jedna drugoj… Nikada nismo imale situaciju gdje smo se nešto pokačile, čak sam i stala u njenu odbranu kada se posvađala sa mojim mužem ili svekrvom. Ne znam da li da vjerujem tim ljudima.
Sagradili smo kuću sa bazenom. Ljeti, svaki dan nakon posla se okupam malo prije nekih obaveza koje imam (kuhanje, čišćenje itd). Oko bazena i kuće je visoki zid, i na njemu još ograda. Jučer se susjeda počela derati na mene što se sunčam u tanga jednodijelnom kupaćem jer me njen muž može vidjeti (njihova je kuća malo povišena u odnosu na našu). Rekla sam joj da ću se sunčati i gola ako želim u svojoj kući, a da ću njoj zvati policiju ako samo još jednom pogleda preko moje ograde. Eto takve susjede imam.
Moja bff od kako se udala, prošlo ljeto, vidjele smo se jako malo puta a živimo u blizini. Ove godine smo se vidjele svega 4 puta. Plašim se šta će se dogoditi kada stigne beba i izgleda mi da je izgubila sebe. Postala je "prava žena" a da napomenem ima 23 godine, ponašanjem je sebi dodala 10 godina i izgled je prilično zapustila. Kao naše mame i bake kada su rađale i udavale se pa čitav život posvete mužu i djeci i za drugo ne znaju, zaborave na sebe.
Da joj kažem teško je jer mislim da ne bi razumjela zašto joj to govorim. Jednostavno žao mi je što sam izgubila druharicu a s druge strane počinje i da me nervira da baš toliko nema vremena. Ako se udala zašto je nestala sa lica mjesta ne kapiram?
Svi pričaju o maminim sinovima, ali malo se priča o tatinim kćerkama! Moja cura ima 24 godine, svoj posao i ne smije da izađe sa mnom do grada bez da otac dopusti. O odlasku na more možemo sanjati, jer njeni ne daju jer je “premlada”. Gledam mlađe parove kako putuju bez brige i ljubomoran sam. Ne smijem ni da je zaprosim, jer “tata smatra da je prerano i naljutit će se”. Ne znam više koliko mogu ovako, volim je, ali počele su i mene gušiti ove zabrane!
Moj otac...
Čovjek koji mi je na primjeru pokazao kako ne treba sa djecom rođenom. Živ ti meni bio “kapetane”, ali izdao si me svaki put kada sam te trebao kao sin.
Nakon manje od pola godine veze prosek mi je postao da imam seks sa dečkom jednom mesečno u najboljem slučaju. On je taj koji deluje nezainteresovan i retko ili nikako ne potencira. Imamo seks samo da ja ne bih mislila da nam je veza u krizi da izbegne raspravu i to je otprilike jednom u mesecu. Takav tempo nam traje već mesecima i ne znam da li je to normalno...
Imam 31 godinu. Nikome ne tolerišem više od dve ili tri sitnice koje mi smetaju, a za koje prethodno taj neko zna da mi smetaju. Ukoliko govorimo o objektivno krupnim stvarima, odlazim na prvi minus. Bez ikakve drame. Jednostavno nemam vremena i živaca na bacanje, a moj mir mi je toliko bitniji od trpljenja tuđeg neadekvatnog ponašanja prema meni ili njihovih mišljenja o mojim postupcima. Neću nikada namerno uvrediti, savršena nisam i savršenstvo ne očekujem, ali ako ne postoji minimum pristojnosti među ljudima, čemu održavanje tog odnosa. Idemo dalje, ali odvojenim putevima.
Kolegica se svim silama trudi da mi smjesti otkaz.. Jako mi je teško raditi jer me psihički ubija u pojam. Ne mogu ovo više trpjeti jer unatoč tome šta pokušavam se izboriti s njom i rješavati situaciju sa šefom ne ide. Ona nikad neće očito odgovarati za svoje ponašanje. Odlazim jer ne dozvoljavam da me netko gazi!
Mogu li ovi što drže fitnes studije, frizerske, kozmetičke i druge salone, zajedno sa ostalim raznoraznim obrtničkim i zanatskim djelatnostima shvatiti da ne želimo svi biti slikani kao njihovi eksponati za njihove reklamne stranice, iako to većina želi. Hvala!
Sanjam svašta, čak i neke stvari na koje samo na kratko pomislim u toku dana, nebitne. Ali nju nikako nisam sanjao za ovih 3 meseca kako nismo zajedno a svaki dan razmišljam o njoj i nikako ne dolazi u san.