Ljubomorna sam na drugaricu jer je njen dečko mesecima čeka za sex. Kaže čekaće njen tajming. Ja takvog ne mogu da nađem, svaki misli da nisam normalna.
Imam 23 god i imam dijabetes tip 1. Navikla sam da živim sa tim ali ne mogu da vam opišem koliko mi nekad nedostaje život pre toga...
Imala sam divnog momka pre dve godine oduvek maštala o takvom nema boljeg i znam da nisam bila dovoljna za njega i zato smo i prekinuli viđali se vani ali svatko u svom društvu nema poruka nema poziva imala sam i neke pokušaje ali ni jedan nije bio kao on čekala sam taj dan kad ćemo se opet vratiti jedno drugom ali danas vidim i saznajem kako ima novu i sad u zadnjih 2 god od raskida meni život katastrofa bez njega nikad srećna nikad ništa mi ne ide što dalje pojma nemam ali da boli boli.
Teži deo odrastanja je kad shvatiš da si zaista bitan samo roditeljima, a nažalost nekad ni njima.
Ne ponižavajte majke koje ne doje svoje dete možda neka bi to najviše volela a ne može i time ne spuštate njih nego sebe i ne pametujte jer do juče ni vi ništa niste znale!!!!!!!
Šef nam piše u grupi na viberu a onda nam svima ostavi seen.
Ježim se od osoba koje stavljaju crno bele slike, a živi i zdravi su. Još gore mi je kad deci čestitaju rođendane sa crno-belom slikom. Užas.
Imam prijateljicu koju sam smatrala najboljom, ona studira medicinu i tu i tamo bi ju znala pitat o nekim svojim zdravstvenim situacijama. U zadnje vrijeme smo se malo udaljile tj ona se odmakla od mene. Ja sam je i dalje smatrala svojom osobom br1 no nekidan kad sam imala potencijalno ozbiljan zdravstveni problem nazvala sam ju u 5 ujutro (što nikad ne radim) na što mi je ona rekla da sam prešla granicu i da je taj poziv neprihvatljiv. Boli me jer sam samo htjela njenu pomoć i bila sam uplašena. Što učiniti?
Je li moguće osjetiti veću ljubav s nekim s kim si bio samo 3 mjeseca, nego s nekim s kim si bio 2 godine?