Fakultetski obrazovana, imam posao, znam kuhati, raditi kućanske poslove, ne izlazim po diskotekama, ne pijem, ne pušim, pristojno se oblačim i opet privlačim muškarce koji bi samo fizičku vezu. Koji god mi se momak svidio, nakon nekog vremena se isto ispostavi, ili je čak krio da je oženjen. S tim da sam u kasnim dvadesetim, nisam nikad imala momka, ali ni s njima nikad ništa bilo. Samo mi nije jasno kako mi prilaze i javljaju se 'isti' tip muškaraca.
Suprug i ja smo podstanari već nekoliko godina. Početkom godine nam je gazdarica podignula stanarinu duplo zbog "inflacije". Plaćamo stanarinu u iznosu kredita koji nam treba da kupimo svoj stan iste kvadrature a banka ne odobrava. Kako je moguće da plaćamo stanarinu godinama a ne možemo plaćati isti tu ratu kredita?! Jadna si državo Hrvatska.
Imam 47 godina, jak kao konj (tako se kaže), ustao na posao, radio, taj dan kovao pet planova, a imao ih stotine, dvoje djece, kuću izgradio, žena radi, poprilično idilično, vozim auto i kočim, auto ne staje, rekoh kočnice otkazala, potegnem ručnu, stanem na 1 cm od auta ispred..........stišćem kočnicu da vidim radi li.....ne lezi vraže, ne radi ali moja noga :-( .....ubrzo ne radi ni desna ruka i počinje da trni desna strana lica. Nadljudskim naporima vozim auto 500 m i parkiram, gasim auto i shvatam da umirem...ne razmišljam ni o sebi ni o roditelju, bratu, ženi samo mi slike djece pred očima......jel moguće da ih nikada više neću vidjeti, sad kad im najviše trebam (3 i 5 razred), da je došao taj momenat kojeg se svi plašimo........nastaviće kasnije jer suze mi idu.....
Živi sam svedok i dokaz da ni jedan raskid ne može da zaboli kao odlazak najboljeg prijatelja.
Kao neko ko nema društvene mreže, tako mi bude naporno provoditi vrijeme sa nekim ko ih ima i često koristi. Pokušao sam da ignorišem, ali smorim se. Ja sam te mreže zamijenio knjigama, ali mi nikada ne bi palo na pamet da na kafi izvadim knjigu i od jednom počnem čitati ignorišući osobu sa kojom sam. E upravo to neki rade.
Bila sam na dječjem rođendanu i uzeto mi je iz novčanika 600e. Novčanik sam ponijela posle 2 dana na vještačenje da se utvrdi DNK. Ali su mi rekli da sam kasno prijavila i da ne može da se utvrdi posle diranja novčanika mene i djece. Strašno.
Nikad više se neću javiti curama koje imaju objavljene samo slike lica. Odemo na spoj, a dođe slonica. Lijepa u licu, ali duplo teža od mene. Nisu mi privlačne takve žene.
U srednjim sam 30-tim godinama. Okej/prosječan izgled. Kliše. Standardna priča. Završen fax, imam posao i vlastitu nekretninu. E problem je što nisam oženjen. Ne toliko meni koliko ljudima oko mene. Pritisak nenormalan od strane rodbine. Samo se o tome priča. U posljednje vrijeme uključio se i moj najbolji prijatelj. Družimo se preko 25 godina. Njegova žena valjda ima neku svoju prijateljicu za mene. Ta prijateljica me je dodala na društvenim mrežama. Odgovorio sam na zahtjev, mada sam unaprijed znao da nisam trebao. I sad mi je prijatelj pokazao poruke gdje njegova žena njega pita da šta ja glumim i što joj se ne javim (toj njenoj prijateljici) itd. Da stvar bude gora uključila se i kćerka od prijatelja kojoj je 10 godina. Na kraju sam zaprijetio prijatelju krajem poznanstva ako ovo dođe do moje sestre. Taj pritisak ipak ne bih mogao podnijeti. Ugl. show živi. Nije da ne bih volio da nekoga upoznam, ali ne želim da se od mene pravi slučaj.
Momak me je ostavio zato što još uvek, posle 3 godine veze, nisam spremna za dete. Problem je strah, jer sam bolesna (MS i epilepsija) i plašim se da to ne utiče na bebu, a i na mene, da li će se pogoršati stanje (umor mi izaziva epi-napade).
Udajem se, odrasla sam osoba, nisam klinka ali kada pomislim da se odvajam od porodice u kojoj sam uvek imala ljubav i smeh i podršku meni apsolutno svaki put suze same krenu. Drugi kažu da se ponašam balavo ali to je jače od mene.