Kako se izboriti sa trenutno neopravdanom ljubomorom? Tada nekad u početku pravio je velike greške, oprostila jesam ali izgleda da nisam zaboravila. Sve češće i češće me izjeda ljubomora da li je stvarno tamo gde kaže da je? Da li je stvarno spavao kad kaže da jeste i sto nekih drugih sitnica. Ubija me u pojam sve ovo…
Uskoro punim 22 godine i nikada nisam bila u vezi niti imala bilo šta kompleksnije od propalih dejtova. Ljudi moji, svaki momak kom sam to rekla odmah okrene drugi list ka meni: ako je do tada bio ravnodušan i nezainteresovan, odjednom sam "ljubav njegovog života." Toliko je providno da ih ne privlači ni moj izgled ni ličnost, već se uhvate za tu jednu stvar kao da će oni to da promene. Svaki me je ubeđivao da je 'on taj'. Ne mogu da verujem do kojih granica muškarci idu samo da budu prvi nekoj devojci koja im se čak i ne sviđa, ali eto, niko je nije imao pa to postaje jedino bitno. Nemam više živaca da svaki put slušam istu priču. Mislim da ću prigrliti da budem singl još dugi niz godina.
Ne volim boje glasova Zdravka Čolića i Saše Matića. Potpuno se slažem da su obojica vrhunski pevači, ali meni te boje "paraju" bubne opne.
Znala sam da nismo jedno za drugo ali sam mu ipak dala šansu.
Ne shvatam ljude koji sebi daju za pravo da komentarišu tuđu imovinu. Okačio sam oglas da izdajem stan po potpuno normalnoj tržišnoj cijeni po kojoj se svaki dan izdaju slični stanovi. Dobio sam stotine komentara dokonih ljudi u kojima me vrijeđaju, pljuju, čak i prijete. Pri tome prolaze kroz oglas i komentarišu svaku sitnicu od TV-a do pločica u toaletu. Ja nikad ne bih tuđe stvari komentarisao tako podlo, ako smatrate da je cijena previsoka onda će se tržište pobrinuti za to, neću moći izdati i morat ću spustit cijenu. Ja sam taj stan teško zaradio i papreno platio, što bih ga jeftino izdavao? Inače stan sam izdao za 7 dana, a i dalje mi stižu komentari i pljuvanje da je cijena visoka i da stan ne valja.
Da razjasnimo jednom za sva vremena zašto osobe varaju u braku. I zapravo je vrlo prosto. Sa ženom/mužem imate dobar brak, slogu, mir, najboljeg prijatelja, sigurnost, ALI, i vrlo često, nestane intimnost i strast koja je svakoj osobi potrebna. Nebitno kakva si „riba ili frajer“, često kada smo sa nekim duže vreme, doživljavamo tu osobu kao člana porodice, a ne ljubavnog partnera, dakle, volite je, ali vam je neprijatno i da je poljubite, a pogotovo nesto više u krevetu. Jer deluje čudno i neprirodno. A zatim to dopunjavate sa strane. Na Vama je da li bi tako nešto prihvatili/oprostili. Ja znam da ne bih nikada, jer igranje sa nečijim osećanjima i psihom je mnogo ružno, zlobno i opasno.
U porodici u kojoj sam odrastao naučen sam da kad imam problem moram da ćutim i da ne smem da se požalim nikome, ni drugarima ni prijateljima a porodici ne smem jer ću izazvati bes i tenziju, to me danas prati kroz život i ne bih voleo da svoju decu tako vaspitam već da pokušam da sve ono što ja nisam dobio kao klinac pokušam da ostvarim sa njima.
Nervira me kada devojke svojim oblačenjem glume jesen/proleće u sred zime.
Ne znam zašto nam je školski sistem tako nakaradan. Sećam se samo stresa i nervoze od početka do kraja svog školovanja. Završila sam jedan od težih fakulteta, ne sa svim desetkama, ali nisam imala ni šestice. Sad radim u struci, odgovoran mi je posao, od mog rada zavisi i mnogo para i mnogo uloženog truda drugih ljudi. Nekad napravim grešku, kao i svi, ali uglavnom se sve reši dobro, kolektiv je dobar i kolege su sposobne. Osećam se da napredujem i da moj rad na neki način doprinosi društvu. Imala sam temperaturu nedavno, pa cijelu noć sanjala ispite, vežbe, kako me neko kinji, da li u srednjoj, da li na fakultetu. Ne znam da li je to normalno, da se mladi i odgovorni ljudi toliko istraumiraju, a da im život nije ni počeo kako treba.