Ne znam ima li tko dosadnijeg šefa na poslu. Svaki dan me ostavlja poslije radnog vremena da još radim iako ja tražim da idem. Na kulturan način kaže evo brzo ćemo samo još ovo da riješimo. Kad dođem kući smara me pozivima, sve vezano za posao. Hoću izludit, mislim da ću ga u tri lijepe poslati jedan dan. Stvarno puno radim, ne izvlačim se od posla ali džabe čovjek hoće sve i odmah.
Moji roditelji su odlučili da mrze mog muža i njegovu familiju. Razlog ne znam, niti želim da pitam. Zlo mi je od tih odnosa i ponašanja.
Volio bih da nekako život može ponovo krenuti iz početka, pa da odem ponovo u studentske dane, ispred kuće jedne divne Anje i pitam da bude moja zauvijek. Jer, i posle 13 godina, skoro da ne prođe ni dan, a da ne pomislim na nju... Anja, ako čitaš, sjeti se vidikovca, klupe i pogleda na Boku. I znaćeš ko je 🙂
Muž i ja živimo u inostranstvu. Idem na kolektivne aktivnosti kako bih malo bila među ljudima. Mnogo mi nedostaje moj narod, moji prijatelji i porodica. Pričala sam sa mužem i njemu ne treba druženje sa drugim ljudima, briga ga za to. Dovoljno mu je što se redovno čuje sa svojima.
Sistem vrednosti nam je odavno zakazao i na samom je dnu! Čitam komentare o pojedinim "umetnicima" s estrade i vidim da omladina o njima piše kako su njihove pesme "posvećenost poslu", "upornost, rad, odricanje, krvava borba..." Reperi, treperi i ostala kompanija su "kvalitetni i predani umetnici", a pesme su ubi Bože, sa katastrofalnim tekstom. Prosvetlite našu decu i omladinu, objasnite im šta je umetnosti, ne dozvolite da dižu cenu šundu i neukusu, objasnite im šta je rad! Rad i odricanje nisu neumesno igranje i zavijanje!
Šta je to s bivšima da te ostave radi "otkrivanja same sebe" pa se vrati nakon par godina za novi pokušaj? Ženo, prošla baba s kolacima. Dok si ti tražila sebe mi se već oženili. Vozi dalje i sretno!
Ne podnosim video pozive. Ako već moram da se javljam ne moram da vas gledam i da se snimam.
Samohrana sam majka i dijete i ja smo živjeli kao podstanari, upoznala sam dečka sa kojima sam u vezi te nas je nakon godinu dana pozvao da se preselimo kod njega...
u međuvremenu na radnom mjestu na kojem sam radila šef me seksualno uznemiravao i ucjenjivao, što prije sam mogla dala sam otkaz jer sam se bojala biti u njegovoj blizini da mi nešto ne napravi..bilo me sram reći ikome jer sam se osjećala krivom, danas je moj dečko saznao za to a ja sam tužna jer mu nisam imala hrabrosti to reći jer sam se sramila....plačem cjeli dan i osjećam se kao da sam ga izdala.