Upoznali smo se preko društvenih mreža. Bila je divna. Osvojila me je drugačijim razmišljanjem i svojom vedrinom. Otvorio sam joj dušu, ispričao svoju tužnu prošlost, svoje sretne trenutke kojih je bilo vrlo malo. Imala je malog dječaka od dvije godine. Bio je presladak, sav na nju. Bila mi je tako draga zbog toga što je najviše prošla zla u životu i borila se za njega. Počeli smo mnogo da pišemo, da budemo iskreni jedni prema drugom. Da ne pročitam njenu poruku ujutro za dobro jutro, ili za laku noć, bilo mi je čudno. Mnogo smo se znali ljutiti jedno na drugo, ali ona je uvijek prva letila da se javi, a ja svaki puta osmjeh na licu. Previše smo bili slični, previše da sam se ježio na neke stvari. Njen sin i ja rođeni u istom mjestu, (previše jedinica je u pitanju), isti znak u horoskupu, ona i ja mnogo slične sudbine... kažite mi što je ako nije sudbina ? Međutim mi se više ne čujemo, ona je udata i čeka već drugu bebu a ja kako ću da preživim osjećanja koja sam prešutio ne znam... 😌♥️
Previše za druge mislim da su srećniji, da su zadovoljniji, da imaju više para, sreće i ljubavi... Pokušavam to da promenim, ali ne znam kako.
Bio sam sa kolegama u restoranu, a tamo moja bivša s kojom nisam već 2 godine. U jednom trenu njezin sadašnji dečko je zaprosi. Otišao sam u wc i plakao.
Ne znam kako da objasnim ovo, ali istina je i desilo se više puta. Odem u dućan, ponesem sitan novac, dakle ne plaćam karticom da bi imali uvid u moju kupovinu već isključivo plaćam sitnim novcem, kupim neku sitnicu i glupost, nekad čak i jabuku, nakon sat vremena izađe mi oglas na instagramu proizvoda kojeg sam kupila, s tim da apsolutno nisam kucala u Google taj isti proizvod. Upravo sada se desilo sa čokoladicom. Počinjem da se plašim.
Mislim da nijedna veza neće potrajati ako ti ta osoba nije najbolji prijatelj kojem možeš 100% vjerovati. Bez sumnji gdje ide subotom uvečer, bez ispitivanja, bez čitanja poruka i ostalih sr*nja. Na taj način ništa ne može funkcionirati. Barem ne zadugo.
Volim djecu i obožavam njihov osmijeh i sreću, ali drage mame morate shvatiti da im nije mjesto 24h na društvenim mrežama.
Najbolja drugarica se verila sa mojim bivšim momkom. Ne znam ni sama šta je više normalno. Pitali su me da li imam nešto protiv da se oni zabavljaju, ja sam rekla da nemam. Stvarno debilna situacija. Zanima me kako drugi ljudi gledaju na to.
Ne razumijem osobe koje nama studentima govore da nam ne znači ništa diploma i da bezveze trošimo pare na studiranje. To su, usput rečeno, osobe koje ne studiraju i koje su jedva završile srednju školu. Oprostite, znam da na Balkanu vlada pesimizam što se tiče zapošljavanja ali naravno da će svatko drukčije gledati mene sa diplomom i tebe sa srednjom školom. Nije da podcjenjujem, ali...
Obožavam onaj osjećaj kad čujem neku pjesmu i ona me podsjeti na neko mjesto, trenutak i dan. Takve su mi pjesme najdraže uvijek mi probude neku nostalgiju.