Uselim se ja u novu sobu sa gazdaricom bakutom. Prvo veče nakon što sam sve raspakovala dolazi ona kod mene u sobu i ljubazno mi saopštava kako je primetila da nemam sapun dok spušta neraspakovan sapun na moj sto, reko neka ne treba kupiću sutra sapun na šta mi ona odgovara ''Ja radim sa oriflajmom, sapun košta 70 dinara" Ja sad stala zbunjeno jer sam pomislila da hoće da mi pokloni sapun kad ono bakutanerka zajebana odma se bacila na biznis..
Bila sam sa dečkom nešto više od dve godine, i tek smo posle te dve izgubili nevinost. Toliko sam dugo čekala, zato što sam imala neki loš predosećaj. Ispostavilo se da mi je preneo polnu bolest, zvog koje sam završila na operacionom stolu i za dlaku izbegla smrt. Sada se stanje stabilizuje, ali nije najbolje. Sve to znamo samo on i ja. On me na kraju ostavi, već je našao i novu devojku i srećno je zaljubljen i ja sam u novoj vezi, ali me mnogo boli i povređuje što nikad ne pita ni kako mi je, ne interesuje ga ni da li sam živa i zdrava, a navodno me je voleo više od svega...
Svakako da verujem da su zene ravnopravne kao i muskarci i da ne treba samo one da rade sve po kuci, ali nikada ne bih dozvolila da moj tata dodje kuci a da hrana nije spremna za njega, zato sto on radi 12 sati dnevno svaki dan, fizikalac je i mislim da je to najmanje sto ja i mama mozemo uraditi za njega. Tata, znas da si moj heroj
Na autobuskoj stanici jednom prilikom, taman pred Božićne i Novogodišnje praznike, izgubila sam zadnje pare koje sam imala da se vratim kući iz mjesta u kojem studiram. Nisam imala prebijene pare. Onako sva sj*bana, nisam znala šta da radim. Prišla mi je jedna gospođa i ponudila da mi kupi kartu. Nije karta bila bogzna kako skupa, ali ja se svako malo sjetim te gospođe i zahvala sam joj do groba.
Uvijek kad sam bio manji i kad nisam mogao da otvorim neku flašu ili slično, vadio bih se na to da su mi masne ruke.
Svako veče, pred spavanje, dam još malo hrane novom, malom psu, a da niko ne zna. Da me voli više od ostalih ukućana!
Jednom me je baba toliko iznervirala da sam pustila sve kokoške da beže po dvorištu.
Iz dana u dan, godine u godinu, bilo posle kraćeg ili dužeg vremena, ispistavi se da je mama bila u pravu. Bilo da su u pitanju velike stvari, ili da treba da ponesem džemper. Hoću li ikada shvatiti da je nekako uvek u pravu i početi da je slušam?
Pre neki dan sam čekao bus pola sata, tek sam se onda setio da bus ne ide tim putem.