Zaposlila sam se sezonski kao sobarica u neke apartmane. Poslodavac me pitao mogu li da izdržim tempo rada i ja sam rekla da mogu iako se odirem od posla. Majka me takođe isto pitala i njoj sam dala isti odgovor. Ipak istina je da sumnjam u to sto sam rekla, ali ja samo želim da imam svoj dinar i da nisam na grbači roditelja,koliko god težak bio posao.
Mrzim kad neko prenese svoju nervozu na mene, a onda je ja prenesem dalje na nekog ko mi nije ništa skrivio.
Novinarka sam i volim svoj posao. Pre dvije godine sa tadašnjim dečkom sam ostala trudna i morala sam se udati i zbog toga mi je žao. Ja sa mislila abortirati jer mi je karijera tek krenula ali on je već rekao svojima. Rijetko sam kod kuće sa sinom jer sam uvijek na putu. Moj sin me ne zove mama već Maja. Ponekad bih ostala sa sinom kući ali mislim da svoj posao više volim.
Radim ti ja neku noć u pekari na šalteru te dolazi neki lik i kaže "ćao šta ima" a ja ko iz topa odgovorih "ma nema ništa kod tebe" a on "mislio sam sta ima za jesti".
Kad vidim na fb da je neko nekom lajko sliku, ja otvorim tu sliku iako ne poznajem osobu i pregledam sve moguće na profilu te osobe. Sad kad idem gradom mnogo ljudi koji prođu pored mene su mi poznati.
Kreketao sam stricu dok je hrkao, pošto ja nisam moga da zaspem, sve sa ciljem da ga podsetim na njegovo rodno mesto ...
Svake godine, poslednji dan na moru upoznam nekog zanimljivog dečka, tako već par godina unazad.
Kad sam bila mala ugrizla sam zubarku za ruku i šutnula joj onu spravu sa mašinicama.
Veoma sam sitna devojka i celog života ljudi oko mene me stalno štipkaju, golicaju, gnjave, dođem im kao neka atrakcija.