Najlepsi trenutak ikada je kada odjednom zaćuti, pogleda me najlepšim pogledom na svetu, nasmeši se i ljubi me. Ne kaže ni reč, ali ja znam da u sebi misli "Nemaš pojma koliko te volim!"
Poruka koju sam poslao ljubavi svog života za 31. godišnjicu našeg braka:
Pre 31 godine, bili smo mladi i lepi. Mlado i lepo nije teško voleti – čista fizika – reklo bi se. Godine koje su prošle odnele su nešto kose, donele nešto kilograma, promenile nas... Nismo više tako mladi. A lepi? Možda je fizika prešla u hemiju, možda su nam se promenile norme, možda su preovladale neke druge vrednosti, možda sve po malo... Ko zna? Uglavnom, čini mi se da ljubavi i dalje ne manjka. Naprotiv. Možda bi moglo i više kada bi se potrudili. Ali možda ovo, koliko jeste, baš zato i vredi, što je bez truda, što je jednostavno tako... Srećna ti godišnjica!
Dok sam bila u osnovnoj i srednjoj školi, čitavo vrijeme sam mislila kako na faks idu stvarno pametni i moćni ljudi... Sad kad sam na faksu mi je smiješno koliko je to daleko od istine.
Previše razmišljam o ljudima za koje verujem da o meni ne misle uopšte, a zaboravljam one koji su tu za mene svaki dan...
Hoću da povalim svoju koleginicu. Stalno me izaziva. Ali plašim se bilo šta da uradim da ne dobijem otkaz.
Najveći blam je kada trčiš ko budala do busa i dođeš ispred vrata i vozač ih zatvori i ode. Pa onda misliš da ti se ceo bus smeje.
Kada sam bila mala, roditelji su mi doneli lutku iz Japana i nazvala sam je Tuki.
Uvijek tempiram da uzmem predzadnji komad kolača da stvorim neugodnu situaciju.
Ukratko, bogata sam, zgodna, družim se sa elitom, imam 28 godine. Tako sam odrasla, sve sam živo imala. Sa 24 godine se desilo da sam se zaljubila u momka koji je srednja klasa, vozi neko osrednje auto, ali pak pametan, inteligentan, prelijep momak, najbolji student medicine u Bg. Obožavala sam ga.. sve dok moji prijatelji nisu počeli da ga ismijavaju. Da ga zovu JUGO boj, jer vozi jugo. Bilo me je sramota dok sam izlazila sa njim, prosto su mi ušli u glavu. Ostavila sam ga uz objašnjenje da nismo ista klasa da meni treba neko bogat, jer me moji prijatelji ne gledaju isto zbog njega. Rekao mi je: ''Zato i imam sve desetke i dajem sve od sebe da bi jednog dana, svojoj ženi obezbjedio sve, ali džaba i to sve ako nema ljubavi.'' To veče sam shvatila da mi je džaba sve što imam kad sam njega izgubila. Borila sam se da se pomirimo, nije htio. Sada ima ženu, radi u Čikagu kao kardiohirurg i ima jednogodišnje dijete. A ja sam propala bogatašica koja živi od roditelja. I dalje ga volim.
Nikada mi se nije deslilo da skuvam makarone a da mi u toku kuvanja bar jednom nisu pokipele.