Kad sam bio klinac mislio sad da glumci nauče ceo film napamet pa tek onda glume :)
Imam devojku u koju sam jako zaljubljen, i neizmerno se volimo. Ali imam dogovor s majkom bivše devojke da joj za rođendan priredim iznenađenje u vidu latica od ruža koje će biti posute po celom dvorištu i jedna skromna ruža koja će čekati na ulazu. Kako njena majka kaže, neka pomisli da joj je to dečko sadašnji priredio, pa neka se iznenadi kada otkrije da nije on, samo da vidi šta je propustila sa mnom.
Pre par godina sam otišao u inostranstvo jureći karijeru, uspeo sam, obogatio sam se. Sada se vraćam da osvojim srce devojke u koju sam bio zaljubljen još od pre odlaska.
Imam i radnog i praktičnog iskustva. Diplomu i dosta vannastavnih aktivnosti i nakon godinu dana konkurisanja i odlaska na raznorazna testiranja i na kraju odbijanja... pukao mi film tako da sam sada dobila posao preko veze.
U busu pored mene sedi dete koje pije vodu i igra se sa čepom sve vreme. U jednom trenutku ja iz torbe vadim istu vodu da pijem, on se okreće ka meni i kaže: ŽIVELIIII! :DDD
Uvek kupujem tamnije naočare da bih mogao lakše da gledam u devojke.
Sestra mi je ofarbala kosu i već jedno tri puta sam je iskulirao u gradu jer je nisam prepoznao... Nikako da se naviknem.
Na razgovoru za posao, na pitanje ˝what are you interested in?˝ odgovorio sam - ˝in girls˝. :)
U srednjoj školi sam bio miran i povučen. Nikad izbacan, niti primećen. Drugačiji od drugih. Non stop slušao ziku, izgubljen u svom svetu, dok su ortaci uvek glumili budale ne bi li bili glavne face u školi. Kad sam upisao fax, hteo sam da se promenim. I tako sam počeo izlaziti češće, napijao se do besvesti, radio svakakve gluposti. Na taj način sam bio primećen i zabavan, ali sam i popustio s učenjem i upropastio sebi studiranje. Ponašao se baš kao ortaci iz srednje, a obećao sam sebi da nikad neću biti takav. Sad shvatam kolko sam bio srećniji dok sam bio svoj, a ne ovakav. Tad su mi devojke govorile da sam zreliji od ostalih, vredan i dobar, a sad me vide kao neku pijanu budalu nesposobnu za život ...