Bivša mi se TROUMILA čije je dete pre nego je abortirala. Ja i dalje tripujem da sam nešto posebno kod nje.
Često razmišljam o vanzemaljicma. Da su tu negdje, da se nesmetano krećemo, da ih ne vidimo jer mozak ne može stvoriti sliku , jer su nam njihovi oblici nepoznati. Šta ako vremenom dođe do sudara svjetova?
koliko smo im blizu da sve česće
...da li će nam njihovi obrisi postaju nam prihvatljivi
i mozak će stvarati sliku?!! Zvuči neprihvatljivo, ali moguće, isto kao što nam je bilo neprihvatljivo prije 10 godina da će npr postojati telefon na dodir. Iskeno , plašim se :/
Prošle godine sam bio sa roditeljima u jednom restoranu na ručku i jeo ribu. Nasuprot mene je sjedila prelijepa djevojka, duge plave kose, plavih očiju, čaroban osmijeh, savršenih crta lica..Krila su joj falila da bude anđeo. Razmjenjivali smo poglede i osmijehe, krijući od ostalih u restoranu.
Eh, drugovi moji, prokleta riba :/ zalutala koščica i zabila mi se u grlo, počeo sam roktat k'o krme, poplavio, pozelenio, požutio..cijeli restoran se digao na noge..Sljedeća scena koje se sjećam je da sjedim na istoj onoj stolici, mašu mi lepezom da dođem sebi, nasuprot mene nema one djevojke ni njenog društva. Sram do neba i nazad.
P.S. Bar sam preživio !
Мој фетиш је да када се напијем пуно спавам испред куће на степеницама. Ни самом ми није јасно зашто када сам већ успео да дођем дотле. Најјаче од свега је што су ми се родитељи навикли на то и онда када ме нема они излазе и гледају да ли сам напољу.
Sve što neko kaže mogu da protumačim dvosmisleno. To mi dođe kao talenat.
Dečka stalno nešto pipkam, dirkam, gnjavim... čim se probudim skočim na njega i najslađe mi bude kad on onako pospan kaže "Skini se." (misleći sa njega), a ja se napravim luda "Oćeš da se skinem? Ma ko mi se to naspavao?" i poskidam sve sa sebe... instant buđenje.
Moja majka je još kao mlada bolovala od multipla-skleroze i samim tim nikad nije mogla da hoda normalno, trči, skače, igra, a i pored svega toga je bila u teškoj depresiji. Jednog dana je došla iz bolnice na vikend, a da ja to nisam ni znala. Ušla je u moju sobu igrajući i pevajući uz EKV, pridružila sam joj se i vrištala reči naše omiljene pesme, a kasnije plakala od sreće.
Dečko pre mene kupuje pljesku i stavlja priloge, da bi prodavačici objasnio koliko ljutog da stavi dok sipa govori joj: ,,Još, još, još, još, stavite kao da me ne volite uopšte!"
Devojku viđam jednom u nedelju dana iako živi 10km od mene i to samo ako je ja pitam da dođem kod nje. Ona nema šanse da se seti. Dođe mi da odem na pusto ostrvo i jedem banane ceo život jer se osećam kao majmun...