Kad mi padne pepeo pored pepeljare, ja pokušam to da oduvam, pošto me mrzi da brišem, a ustvari izleti sve iz pepeljare.
Sinoc sam jedva naterao devojku da je otpratim kući jer su me bolela ledja. Koliko god da su me bolela tih 10 minuta hodanja do njene kuće su vredela svakog bola.
Plašim se da zatvorim prozor noću jer imam osjećaj da ću nekog vidjeti kako gleda u mene.
Moja najveća trauma nije bila u detinjstvu, već sa 18 godina. Vratila sam se iz grada i ušla u sobu gde mama i tata obično pred spavenje gledaju TV. Njih dvoje su normalno ležali i gledali TV ali su pored kreveta bile tatine gaće i ja ne razmišljajući pitam "Šta ove gaće rade na podu"? Čim sam to izgovorila, znala sam šta je i kako je, promrljala sam 2 rečenice i otišla u sobu. Prvo je mama ušla kod mene u sobu, posle pet minuta i tata. Ja i moj brzopleti jezik...
Tek kad kupim novu četkicu za zube, shvatim kolika je stara bila razdrndana.
Kad sam dobio sina, prvo sam proslavio sa drugovima, pa posle otišao do bolnice da ga vidim. Kad sam bio ispred bolnice, vidim ga na prozoru kako mi maše i kaže Tataaa ^_^. Ujuru sam shvatio to što vi sad mislite.
Bio sam sedmi razred osnovne škole i zamolio sam majku da ne idem u školu idući dan, jer bi htio da duže spavam. Smarao sam je čitav dan i rekla je da može. Nisam joj vjerovao. Ustao sam kad i inače, a na stolu bi me u sedam ujutro čekao doručak. Taj dan ga nije bilo. Pucao sam od sreće jer neću u školu, vratio se u krevet i od silne sreće nisam mogao da spavam. Obukao sam se i otišao u školu. Idiot.
Na ekskurziji u trećoj godini srednje škole smo bili u Beču u hotelu i zaspala sam pred zoru. Dok mi je glava bila na noćnom stočiću zazvonio je telefon, mašina koja nas je zvala na doručak. Kako sam bila najbliža samo sam podigla slušalicu, čula nekoliko reči na nemačkom i onako neispavana sam rekla 'go to pi*čku materinu' i spustila slušalicu.
Kada spavam preko dana uvek ostavim otvorenu knjigu pored sebe, da bi moji kada uđu u sobu pomislili da sam zaspao učeći...
Drugarica mi je rekla da treba da nosim kraće suknje, da pokažem noge. A ja joj odgovorila onu sjajnu:"Dobar govor treba da bude kao suknja. Dovoljno kratak da drži pažnju, ali i dovoljno dug da pokrije sve što treba da pokrije." Samo me je pogledala u čudu i odmahnula glavom.