Hrana koju pojedem pre nego što zvanično sednem da jedem se ne računa.
Znam prvu pomoć i dva puta sam pomogla dečaku kada je imao napad epilepsije. Svi su se grozili na to, gadili se na penu, njegov izraz lica i nisu hteli da mu pomognu zbog toga. Nikada mi se nije zahvalio, ali nisam mu to ni tražila. Srećna sam što je živ.
Nekad sam mislila da sam dovoljno pametna i da nijedan muškarac neće moći praviti od mene budalu bez ponosa.
Kad god se osvrnem na život, shvatim da nisam ni blizu onoga što sam želela.
Izbegavam da se vidim sa ljudima koji me dugo nisu videli, samo da ne čujem da sam se ugojila.
Imao sam devojku 3 godine, raskinuli smo i nakon nepunih mjesec dana našla je novog momka. Od nervoze sam otišao u kafić, napio se i šarmirao prvu žensku koja je sedila tu, odveo je u stan i kad je stvar došla do kreveta, nešto se u meni slomilo... dao sam devojci deku i zaspao u drugoj sobi...
Uvijek kad nekom cestitam rodjendan, tri puta provjerim jesam li dobro napisla, jer sam jednom prilikom dobila poruku "stetan ti rodjendan i sve najbolje" od momka kojeg sam voljela i bas me bacila u bedak, jer nisam znala da li je to namjerno napisao ili slucajno (mislim da je bilo namjerno, da me isprovocira) i poslo mu je to za rukom.
Kad sam bio mali skakao sam da bih bio bliže zvijezdama i mjesecu :O
Na predavanjima na fakultetu gledam prof kako govori na mikrofon i zamišljam kako mu ga uzimam, pjevam kao Beyonce, a cijela mi dvorana plješće!