Volim da pred spavanje razvijam neki film za koji znam da se nikad neće desiti.
Jednom prilikom sam gurnuo ruku u WC šolju da izvadim 2 marke koje su mi prethodno upale.
Bila sam peti osnovne kada sam se smuvala sa svojim prvim dečkom. Dugo smo šetali i kad je došao trenutak da me poljubi bila sam užasno nervozna, jer se ranije nikad nisam ljubila. Nakon što me je poljubio (sa sve jezikom naravno) okrenula sam se na drugu stranu i PLJUNULA. Tada me je bilo užasno sramota, danas se često sa društvom smejem tome.
Imala sam običaj kao klinka kada kasnim kući da namestim na telefonu ono vreme u koje sam trebala da dođem, pa kad matorci krenu da me napadaju, ja im samo pokažem telefon i kažem: "Šta vam je? Došla sam na vreme!"
Ceo život mrzim nedelju. Svi kod kuće, ne radi se, ćale zvoca, smrdi cela kuća na rucak, jos ako dođu gosti... ma smor...
Od kad sam se zaposlio, pre 4 godine, živim za subotu i nedelju..
Kada čekam operatera da mi se javi, slušam onu muziku, sita se ispsujem i nadam se da će tako brže da me uključe!
Kada pišem puškice na telo, recimo na noge, osećam se kao Majkl Skofild.
Sinoć sam vodila ljubav sa dečkom i zamišljala sam da to radim sa Kristijanom Ronaldom. Bez sumnje to je bio naš najbolji sex!
Prvi put sam ovde i oduvek sam želeo neke stvari da kažem u etar... Neka putuju...
Često u besu su me određeni ljudi pitali kome ti pomažeš, šta ti radiš bolje u odnosu na mene, ko ti zamišljaš da si?
Uvek sam ćutao na ovakvo pitanje.
Videh pre 10-ak godina gospodina prijatnog izgleda i odela kako traži nešto po kontejneru. Slika mi danima nije izlazila iz glave.
Od tad kupujem hleb više, tražim da ga preseku na pola i kačim ih za kontejner...
Danas bih voleo da imam svoju decu, ali i da usvojam napuštenu, školujem ih i otpratim na put, pre svega da im kažem nešto, da budu ljudi.
Ovo je jedina stvar koju mi je otac rekao na samrti, kada sam ja imao 12. godina, sine u životu je najbitnije biti ČOVEK!