Moja drugarica sa kojom sam se družila 11 godina je spavala sa mojim dečkom. Najgori osećaj na svetu je kad te izneveri neko koga si voleo kao sestru!!
Napustio sam faks pre nekoliko meseci, u sred prve godine. Nisam još napunio 20, a siguran sam da sam napravio jednu od najvećih grešaka u životu.
Kupio sam devojci ružu u cvećari pored groblja. J*g, jeftinije su, a i bilo mi bliže.
Čini mi se da, mojoj baki kada je dosadno, ona ide na operaciju nečega.
Kad mama i ja pokvarimo nešto, tata kaže - POKVARILE STE.
Kad tata pokvari nešto, onda tvrdi - POKVARILO SE.
Imam fobiju od vađenja krvi, koju sam prevazišao posle više od 10 godina. Ali dok je trajala ta fobija, imao sam sistematski pregled u 4-toj godini srednje. Svi iz mog odeljenja su izlazili držeći se za venu. Prvo sam se preznojavao, pa sam onda pokupio stvari i bukvalno pobegao sa sistematskog. Razredna me je jurila dobrih 10 minuta da me ubedi da nam ne vade krv. Bilo me je malo blam, ali ne mogu protiv sebe.
Skoro sam se ošišao na ćelavo. Bila je to velika promena i svi su se bili začudili tome. Nikome nisam smeo da kažem da sam imao vaške.
Često se zapitam da li neko, na drugom kontinentu, u drugoj državi ili čak paralelnom univerzumu vodi isti život kao ja? Da li postoji neko ko ima sve što imam ja, da li radi sve što radim ja, da li ima ista osećanja kao ja... Kad bih znala da tako nešto postoji, volela bih da pitam tog nekog, kako se nosi sa svim tim glupostima, čisto da proćaskamo...
Živim sa rođenim bratom u Beogradu, studenti smo, i jako mi je žao što nemamo neki bratsko-sestrinski odnos, stalno se svađamo, prebacujemo jedan drugome, itd... Pošto se ja stalno šunjam kroz stan, uvek sam tiha, jer vodim računa da ga ne probudim, da mu ne smetam dok odmara, uči...danas dok sam se šunjala do WC-a, on je iz kreveta izgovorio reč "Šunjalice", tad mi je toliko lepo bilo kad mi je to rekao, bukvalno mi je ulepšao dan. Ja sam inače čovek kome izgovorene sitnice, lepe reči, previše znače.