Roditelji se ponose nekim stvarima što sam postigao sam u životu, ali ipak se gledamo kao stranci.. Voleo bih samo da ih zagrlim ali se bojim, ne znam čega se bojim ali je tako.. Tužno je malo to što sam skupio hrabrosti samo svojoj devojci to da kažem, nju grlim svaki put kad se vidimo, a sa njima se izljubim samo za praznike..
Imam grižu savjest, kad ostavim psa koji cvili misleći da ga vodim u šetnju, uvijek se vratim da mu objasnim da ćemo kasnije ići.
Савршен живот замишљам као да сам на селу у некој дебелој 'ладовини на лежајци са чачкалицом и сламеним шеширом и гајбом 'ладног пива поред себе.Тако себе замишљам за неких 15 година.
Kako mrzim kada ljudi obećavaju nešto, obećavaju danima, mjesecima, i onda ništa od toga ne ispune, a znaš da mogu. Osjećaš se kao poslednje go*no. Ja se trenutno baš tako osjećam.
Sa devojkom sam u vezi od 20.6. i od tad mi ona skoro svakog dana šalje 'romantične' ispovesti i ima želju da njoj neko to nekad uradi. Ni ne sumnja da ja skoro svakog dana pišem o njoj ovde.
Memorisala sam svog dečka u imeniku kao 'my darling', i jednom mi stigla poruka od njega, ja pitam babu koja je bila blizu telefona: 'ee baba, aj vidi ko je to'. Ona počela da čita ime: 'ček, ček, šta je ovo? muu daa..' i tu je stala.
Vozim ti ja danas sa instruktorom po gradu i izleti neki biciklista, te će instruktor "konju jedan jel znaš gde se nalaziš", ja sam trubio. Čovek kad se okrenuo shvatio sam da je to bio moj tata.
Idem u medicinsku školu i obožavam da se šepurim hodnicima u mantilu onim danima kad imam praksu. Zapravo, mislim da sam upisao ovu školu samo zbog toga što mi se sviđa nostiti beli mantil.