Skupio sam hrabrost i prišao devojci u autobusu. Dobio sam takvu pedalu da bi većina iskočila kroz prozor, ali ja ne primam to lično, odbijale su me i ružnije ribe! :D
Radim u apoteci kao obezbeđenje noću i redovno koristim parfeme i kreme koje su izložene na rafovima. :D
4:49 ujutru, upravo sam se vratila kući sa činjenicom da sam imala odnos sa momkom koji se smatra za jednog od najljepših u gradu i mogu reći da mi je poprilično drago s obzirom da se duže vrijeme dopisujemo i izlazimo, a neopisivo mi je glupo da nekome kažem sem najboljoj drugarici, zato 'Ispovesti' hvala što postojite! :*
Ovaj sajt mi je u poslednjih par dana mnogo promenio život, i zahvalan sam vam svima na tome! Naime, nikad nisam bio zadovoljan sa stvarima što sam dobijao od roditelja, uvek sam im prigovarao to što imam laptop od 1400$ , smartfon od 500$ i to što mi ponekad kupuju ne brendiranu odeću. Uvek sam se svađao sa njima oko toga, nisam izlazio iz sobe dok ne treba da pođem u grad, a ni tad im se ne javim gde ću. Sve dok mi jednog dana drugarica nije poslala link za ovaj sajt ne bi li se promenio (jer se očigledno ponašam kao kreten i prema prijateljima). Kada sam vidio kako su neki ljudi srećni sa tako malo stvari, kako neki nikad ne gube nadu i kada im je najteže zadržavaju osmeh na licu, a sa druge strane ja 18-ostogodišnji KRETEN, koji nije zadovoljan iako sve što poželi dobije. Od tada sam se odlučio na promene, drastične. Hvala vam svima na najbitnijoj životnoj lekciji!
Na pitanje profesorke veronauke kako se zove instrument koji se svira u crkvi, umesto orgulje rekla sam orgije.
Poslao sam potpuno nepoznatoj devojci na fb-u zahtev. Nijedan zajednički prijatelj, ali bilo je tu nešto u vezi nje. Posle dužeg vremena nekako je pristala da se upoznamo, jer je igrom slučaja živela u gradu u kom sam radio. Na prvi sastanak je kasnila više od sat vremena i ja sam je čekao. Na kraju se pojavila sa osmehom od uva do uva, sva zbunjena i iako sam planirao svašta da joj kažem, rekao sam samo:, ,Jel' uvek ovako kasniš?'' ,,Jel' ti uvek čekaš?'' odgovorila je nasmejana. I evo je sad pored mene, večiti buntovnik i inadžija. Uvek tera po svom i nikad nije kriva i uvek sve reši taj njen osmeh. Neverovatan i čudan početak, ali pored sebe imam moju bolju polovinu.
Kada dođem kući sa izlaska i kad se pogledam u ogledalu, nadam da sam tako izgledala samo na putu do kuće.
Na onoj velikoj fotografiji iz prvog razreda osnovne, koju svi imamo, jasno mi se vidi mrva od sendviča.