Jedva čekam da počnem da radim, da mlađoj sestri dajem džeparac.
Kad sam odgovarala povijest, koja mi nikako ne ide, profesor mi je rekao "hajde reci neki važan događaj...i navedi datum...i daću ti 2, da te više ne gledam." I ja rekla "18.6.2010." Pita on šta se tad desilo.. Ja kažem izašao recovery album od Eminema i on mi dade 1.
Na prvim časovima fizike u osnovnoj sam mislila da je brzina svetlosti brzina paljenja sijalice pritiskom na prekidač.
Kao mali, imitirao sam Duška Dugouška, tako što uberem veeeliku mrkvu, gricnem je i kažem "Ej šefe, koji ti je vrag" :)
Nema gore stvari nego kada uvlačim dim, a neko izvali nešto... Umirem od smeha i kašljem u isto vreme...
Stiskam jače dugme na daljinskom kada je slaba baterija u nadi da ću promeniti program.
Svi misle da sam bubač i štreber, samo zato što učim. A ja to radim prvenstveno zbog sebe, a onda i zato što mi majka plaća fakultet, a prima samo penziju mog pokojnog tate i nikad joj nije teško da radi nešto, sve zbog nas troje.
Meni su rekli da je najlakše curama prići tako što im staneš na nogu, pa se potom izvineš, predstaviš i ponudiš dotičnoj da popijete nešto zajedno kako bi se bolje upoznali. Svaka cura kojoj sam stao na nogu je skočila, vrisnula, izderala se na mene, a potom mi šamarčinu svezala. Gdje griješim?