Oblije me hladan znoj kad proverim dzep i nema mi telefona na momenat.
Deda me je pitao: Jel i ti imaš onaj telefon što se maže? (misleći na touch screen).
Mrzim kad u gostima naiđem na uneređenu WC šolju, pa onda moram čistiti kako neko ne bi pomislio da sam je ja ostavio takvu.
Taj dan sam obukla majicu koja je na leđima imala natpis ''Catch me if you can'' (Uhvati me, ako možeš). Šetajući, onako zamišljena, osetila sam da me je neko odgurnuo, a potom i uhvatio. Okrenula sam se i videla dečka, koji se smejao i odgovorio mi ''Vidiš da mogu''.
Pre par godina kad sam se vraćao kući iz kafane desila mi se jako čudna stvar. Vraćam se tako sam, popijan, mesečina... i vidim dve devojke, lepe visoke ,đuskaju u mraku. Krenem u priču sa njima, pružam ruku da se upoznamo, kad ono osetim list na dlanu. Bilo je to njiva kukuruza, a dva visoka su se njihala na vetru... Malo je reći da sam bio izbezumljen posle tog muvanja.
Nemam posao u struci, ali nisam besposličar. Radim na građevini fizičke poslove i moram da priznam da sam danas prenio preko ruka oko 30 tona tereta, ali evo još pišem i ne bole me ruke.
Drug završio fax, oženio devojku sa medicine, dobio dete, a ja evo jedem kinder jaje i nerviram se što mi je igračka glupa.
Bivši dečko je jednom pokazao rukom na moj celulit i pitao me: šta ti je ovo? Zato je sad bivši.
Želim curu s kojom ću sist isprid kuće, zapalit cigaru, popit pivo, i gledat u nebo/more bez ijedne progovorene riči, a da iman onaj osjećaj kao da smo pričali 5 dana u kompletu...