Pred pocetak proslogodisnjeg finala teniskog Mastersa u Londonu izmedju Federera i Djokovica, koje je bilo kruna sezone i koje se dugo iscekivalo, zena koja je izasla da baci novcic, neposredno pre bacanja novcica kaze sudiji meca da je vrlo nervozna, na sta joj sudija odgovara: nemate potrebe da budete nervozni, ovo je samo teniski mec.
Zeleo bih ovim putem da se zahvalim sudiji, ako ikada bude procitao ovaj post ili mu neko prevede, jer mi je ovim malim i verovatno nesvesnim gestom mnogo pomogao, i skroz promenio pogled na zivot, naravno u pozitivnom smislu.
Nadam se da ce ova ispovest posluziti jos nekome kao podstrek i ohrabrenje, bas kao sto je i meni.
Živim preko puta cvećare, nikad cvet u životu dobila nisam. Kakav životni apsurd!
Volim dok sa nekim pričam kad me dotični gleda u usne, tad znam da mu se sviđam!
Mrzim kad mi se desi to da kad mamu zovnem normalnim tonom ona ne reaguje. A kad se dreknem "Mamaa" ona mi kaže - šta se deres, čujem te -.-
Nikad nisam obrisao uši štapićima za uši. Gaće završavaju poso! :)
Žena mi je u drugom stanju, a strastveni je pušač kao i ja. Dao sam joj savet da ostavi cigarete, a i ja sam uz nju. I sad tako ne duvanimo više nego grickamo slatkiše i čekamo bebu!
Ćelav sam, naizgled ološ, propalitet sa tetovažom, i postavljam se tako. Ali malo njih koji me vide znaju da sam ja pesnik,pisac, i da imam neviđen broj diploma koje se vezane za pisanje. Ljudima je srednje ime predrasuda...
Uvek pre spavanja zategnem lepo krevet i polako se uvučem da slučajno ne rasturim to, a onda ujutru kad se probudim ko bomba da je pala kako mi izgleda krevet.
Izašao sam na piće sa stricem koji je iz Francuske i dam mu mob da plati parking koji je kostao 30 i nešto dinara. On kao da mi plati, izvadi novčanik, u njemu razne novčanice i domaće i strane, i on mi da tačno 35 dinara i kaže: "Evo častio sam te neki dinar, zadrži kusur". Bilo me je sramota i nisam mogao da verujem.