Pljunuo sam televizor kad je Nadal pokazao prstom da je Novak dodirnuo mrežu.
Udaljena sam od svojih roditelja hiljadu kilometara, živim sa dečkom i tako često kad je on na poslu, ja uzmem njihovu sliku i isplačem se. Bude mi lakše.Oni su moje sve.
Kad mi neko zabrani da se klatim na stolici, krišom dok ne gleda zaklatim se još jednom kao dokaz da ne može da mi naređuje.
Meni je dečko za rođendan spakovao u kutiju sve sitnice o kojima sam zvocala mesecima da mi trebaju, a nikako da kupim: šnalice, rajf, sat, minđušice, pertle, maskaru, sjaj, flourescentni lak za nokte, žuti kaiš, slušalice za telefon... Shvatila sam tada koliko obraća pažnju na sve što mu kazem!
Često mi se desi da ogledam na sat da vidim koliko je sati, nakon što spustim ruku nemam pojma koliko je.
Uvek kada idem negde preko granice, plašim se da me neće pustiti jer na slici u pasošu ne ličim na sebe.
Radim u salonu nameštaja i uvek kada dođe neka zgodna devojka zamišljam šta bih joj radio na tom nameštaju što kupuje, nije bitno da li je orman, ili fotelja, ili nešto drugo.
Stara mi je poslala poruku danas da planira da ide negdje oko 6, ja sam joj rekla "U 6 ti je roditeljski, ženo!" na šta je ona 'ladno odgovorila "Baba ti je žena."
Moj otac se danas podsmevao ljudima sto su dali imena sinovima Antonio i Mario, a moja sestra i ja se zovemo Kosana i Svilajna..
Bila sam dete za primer dok nisam dobila neograničen internet.