U braku smo tri godine i još uvek nemamo dece. Ciklus mi je tačan u dan, ali kad god zakasni jedan dan, ja ceo taj dan zamišljam svoju malu crnooku princezu ili svog malog nestaška... Ti dani su mi najlepši...
Kad sam bila mala non stop sam gledala tatu kako se brije, jedan dan uzmem i ja brijač i penu, namažem na jedine dlake koje imam na licu (obrve) i fiiik. Ne pitajte kako sam prošla.
Imam 18 god,a sestra 23, još uvijek se trkamo koja će prije doći do ulaznih vrata i koja će prije kročiti nogom u kuću... navika valjda :)
Danas mi je rođendan, i usput sam napravio mali eksperiment. Sa svog FB profila sam namerno sklonio datum rođenja da vidim ko će od prijatelja stvarno da se seti. Naravno, samo su se dve drugarice iz srednje setile, ostali ništa, nula. Tužno je kako nam se sve svelo na internet, kako jedino tamo možemo da vidimo kome je kad rođendan i i još neke nebitne stvari. Sećam se kao klinac skupi se po 20- 30 klinaca iz kraja, pa slavimo ko da je ne znam šta, a ne običan rođendan. Čini mi se da nas internet sve više udaljava jedne od drugih, nego što nas spaja.
Ne znam šta da kažem kad neko pored mene završi razgovor i kaže - E pozdravio te *taj i taj*...
Kad bih birao devojke upola dobro kao i lubenice, gde bi mi bio kraj.
Kad je mama htela da me da godinu dana ranije u prvi razred, pala sam test, jer kad su me pitali kako se vrabac kreće ja sam ubeđeno rekla napred-nazad, levo-desno... Nisam rekla da leti. :)
Vraćam se ja juče iz grada sa drugaricom i odjednom čujem glasan smeh drugarice koja jedva izgovara reči: ''Dođi da vidiš ovo!'' Prilazim ja kad vidim na autu zalepljen papir i na njemu piše, citiram: ''Nemoj da mi daš kaznu, nisam odavde, nestalo mi benzina, ne mogu da se preparkiram, žurim na ispit. Hvala''. Crkle smo od smeha.
Godinama sam bila u vezi sa jednim dečkom, i kada smo raskinuli, ipak smo nastavili da se viđamo. Bio je moja velika ljubav, kao i ja njegova, ali jednostavno nismo mogli iz nekih drugih razloga da nastavimo. Naše viđanje je trajalo i kada je on započeo vezu sa svojom sadašnjom suprugom, a završilo se kada je ona ostala trudna. Ja sam inače babica po struci, i ona je, igrom slučaja, došla da se porodi baš kada sam ja radila. Imala je dug porođaj, deset sati, a ja sam sve vreme bila uz nju kao da mi je najbolja prijateljica. Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam ugledala to malo biće, i kada sam izašla u hodnik da čestitam srećnom tati. On je plakao, verovatno od sreće, a ja zato što je trebalo da budem na njenom mestu...