Nisam sigurna da li me njegovi stvarno vole, ili samo žele unučiće.
Treba da se vidim sa jednom curom, a nemam pojma o čemu da pričamo, i kako da dodjem do poljubca.
Zbog činjenice da sam rođen s manjkom melanina, ja ne mogu da pocrnim nikako. Ironija je to sto sam s crnogorskog primorja, i svakog ljeta moram ljudima da objašnjavam da nisam Rus ili neki Njemac.
Pošto je mnogo vruće, muž i ja ne možemo izdržati da zaspimo zagrljeni, kako smo navikli, pa se držimo za ruke dok ne zaspimo.
Nevjerovatno je koliko mi misli prođe kroz glavu kada sedim sam i pijem kafu, i pritom samo gledam u prolaznike.
Svaki put kad ispletem pletenicu ili riblju kost istripujem da sam Lara Kroft.
Uđem ja neki dan u tramvaj na štakama (slomio nogu na skejtu) kad ono baka 80-ak godina ustane i ponudi mi svoje mjesto. Naravno odbio sam, ali to mi je svakako uljpšalo dan. Još ima dobrih ljudi.
Kad god neko hoce da sjede do mene u busu ja se pomjerim iako ima dovoljno mjesta da sjede.
Kad sam bila na moru prolazila sam sa sestrom pored jednog dečka nosio je majicu sa natpisom: "U slučaju požara pogledaj poleđinu ove majice". Napravila sam 2,3 koraka i okrenula se , a pisalo je: "Ne sad budalo, u slučaju požara", ali bitno da sam se ja ispalila.