Užasno me nervira što svaki put kada ustanem sa wv šolje, daska se zalijepi za mene, a onda klepne i pokvari mi veselo raspoloženje!
Jedno veče sam otišla sa dečkom uveče u park. Sedela sam njemu u krilu i ljubili se, dok neka baka nije prošla i dobacila "vodi ti to u stan, sinko!".
Kada se probudi pored mene raščupana i bez šminke potpuno sam siguran da je volim.
Kaže meni moja baba:"Dijete, mladi su danas poludeli. Gledam juče na televiziji ove devojke stavljaju u grudi neke... LEKSIKONE!"
Mrzim kada zvoni fiksni, a majka kaže: "Ajde javi se." Kao da mene neko zove na fiksni. Naravno, javim se, i onda 5 minuta pričam sa tetkama, strinama, komšinicama... Ipak sam ja kulturan momak. :D
Upisala sam pogrešan fakultet i od tada je moj život krenuo stranputicom. Ne prepoznajem više sebe, osećam se kao da sam zarobljena u telu neke druge osobe, primorana da živim njen tužni život.
Primetio sam u autobusu osobu koja izgleda isto kao i moja razredna, ista frizura, boja kose, sličan džemper, marama... Prišao sam i rekao zdravo razredna. Bio sam ubeđen da je ona, zapravo je bio muškarac. Okrenuo sam se i izašao na sledećoj stanici smejući se na sav glas.
Danas nam je bilo 3 godine, odveo me je na mjesto gdje smo se upoznali, napravio je piknik, te tražio da mu pomognem oko slaganja deke na travu. Kada smo ju raširili na njoj je pisalo velikim slovima: HOCES LI SE UDATI ZA MENE? Vjenčanje je u srpnju nagodinu!
U martu, ja i dečko planiramo da idemo na dugo putovanje auto-stopom i vozom. Šest meseci nećemo biti kod kuće, idemo samo sa dva ranca, sa puno volje i želje da obiđemo što više svet.