Kad sam bio mlađi uvek kada prođem pored grupe starijih momaka sam pravio ozbilju facu kako me ne bi tukli, i tako pored svakog starijeg da bi pomislili da sam opasniji, i dan danas to radim ponekad.
Nema tog osećaja krivice koji bi mogao da uništi moj osećaj sreće kada od lubenice od 16kg SAMA pojedem srce.
Volim ljude koje ne zanima ničije mišljenje. Jednostavno imaju svoj fazon. Nažalost nisam jedna od njih...
Volim kad je ispitni rok, uvek čujem i naučim nešto novo: da štrikam, kuvam, pravim narukvice, saznam da se Anandi udala za Siva...
Sinoć sam probala cigaretu sa drugaricom mojih godina koja isto puši, imam 13 godina, za koj mesec ću 14, prvo sam se pokajala, a sada razmišljam da probam ponovo, jer kad vidim šta devojke mojih godina rade (duvaju, je*u se, konstantno su pijane, zabavljaju se sa matorcima, vataju se s' kim stignu) bolje da zapalim cigaru i blejim sa drugaricama negde gde nas niko ne vidi. Niko ne zna pa mi eto, lakše ovako anonimno da pišem.
Jednom, kada sam došla kući p'jana ušla sam u sobu svojih roditelja i legla između njih.
Uđem u apoteku da kupim test za trudnoću, vidim da radi muško, i izađem iz apoteke sa tablom brufena.
Moj deda je imao operaciju srca i dalje je u bolnici, a brine se da li svinje u selu imaju šta da jedu...
Imam tetoviranu desnu ruku i mrzim kad me uhvate za zglob pa krenu okretati da vide sve detalje. Samo pitaj brate, pokazaću ti.