Kad sam bio mali mama me je terala da jedem spanać i pričala mi da je to vitaminska bomba. I ja pojedem i čekam...
Uvek me zanimalo sta deca političara misle o svojim roditeljima... da li i oni misle da kradu..
Stalno se zezam i šalim. Posle, kada pokušam nešto ozbiljno da kažem, niko me ne uzima za ozbiljno, svi smatraju da se zezam. Težak je život nas dvorskih luda ...
Moja učiteljica se zvala Svemirka. Kada sam došao prvog dana iz škole i rekao mojima kako mi se zove učiteljica, nisu mi verovali i počeli su da viču na mene da je ne zovem tako jer će da se naljuti ako čuje.
Kad god me pitaju odakle mi ožiljak na glavi, kažem da me ne neko udario flašom u tuči... Sramota me je da kažem da me je ćale opalio po glavi lopatom dok je u panici ubijao miša na placu...
Nikada ne kupujem Kinder bueno ili Twix kada sam sa nekim u društvu jer se lako dele.
Dogovorimo se drugar i ja, da on glasa za mene, a ja za njega, ja pobedio, a on ni jedan glas...sramota me živog pojela.
Više volim njegov pivski stomak nego pločice od bilo kog drugog momka.
Kad se vraćam sama kući iz grada, uvijek hodam što je moguće više na desnoj strani trotoara, kako bih bila dalje od ulice, jer ako neko hoće da me kidnapuje iz auta..e pa neće moći ove noći!
Uvek kada moram da ustanem jako rano ujutru zbog nečeg bitnog, ja se uplašim da ću se uspavati pa do kraja ne spavam ni to malo vremena koliko imam.