Upisala sam fakultet, presrećna sam, al nemam s kim to da proslavim..
Mrzim kad je pun mesec pa ne mogu oka sklopiti, nego hodam po kući kao vampir. Dok ne svane uspem pogledati film, eventualno dva, napravim kolač, jedem celu noć, ležim u krevetu, buljim u plafon, a svaka minuta mi je kao sat vremena. Ujutro se osećam kao da me voz pregazio.
Jednom me je stomak jako zaboleo i počeo sam povraćati i roditelji i doktori nisu znali šta mi se dešava. Kad' smo otišli kod jednog doktora rekao je da sačekamo u čekaonici jer ima nekog pacjenta u ordinaciji. Tata me je držao na krilu i gledao me tužno. Tad sam ga upitao ,,Tata hoću li umrjeti?'' Rekao je: ,,Nemoj tako da pričaš,nećeš umrjeti, drži se!'' Tada sam prvi put vidio da mi je otac pustio suzu, a do tada sam mislio da on nikada ne može zaplakati. Posle toga je doktor utvrdio da imam upalu slepog creva i da se moram hitno operisati. Prije operacije tata mi je dao neku figuricu nekog vojnika i rekao je: ,,Zamisli da si ovo ti i da moraš da izdrziš!'' Operacija je trajala oko 2 sata. Tata je od nervoze otišao u prodavnicu i kupio cigare, a do tada nije pušio godinu dana zbog kašlja. Kad sam se probudio sva mi je slika bila mutna i prva je mama uletila u operacionu salu da me vidi. Ja sam se posle ovoga osjećao krivim jer je tata zbog mene počeo ponovo da puši. A tog vojnika i dalje čuvam.
Volim onaj zvuk u kolima kad neko daje žmigavac. t-t-t-t-t
Uvijek me zanimalo, ko su nepoznati ljudi u mojim snovima. Da li sam ja izmislila njihov lik, ili sam ih prije srela pa su mi ostali u svijesti? Ko zna :D
Najgori dan u mom životu je bio onaj kad sam otišao kod frizera i rekao: "Seci." A imao sam kosu do d*peta.
Jedan drug iz druge škole, znamo se, pravi žurku i pozvao je sve moje samo mene nije. Osećam se kao popišan.
Juče, šetajući Knez Mihajilovom, moj prijatelj (koji je upisao solo pjevanje) i ja smo naišli na nekog momka koji svira violinu. Prišli smo da čujemo, kad ono neka opera koju moj prijatelj zna. Oduševio se i počeo da pjeva. Violinista se nasmijao, prišao nama i nastavio da svira. Oduševio se. Za sekund se oko nas stvorio ogroman krug ljudi koji su pljeskali. Kad je zavšila arija, neka teta je prišla mom prijatelju i rekla kako ima predivan glas i pogledala u mene i rekla:''Ništa nemoj da čekaš, udavaj se odmah'' HAHAHA Umrli smo od smijeha!
Jako sam ponosna na njega!
Kad sam bila mala, jako sam se plašila trubača. Kad god bi došli na neku svadbu, stavljala bih ruke na uši. Danas bih srce dala da svaki dan čujem Kalašnjikov.