Danas sam saznala da sam trudna. Imam dogovor sa mužem da nikome ništa ne govorimo dok ne vidimo roditelje i braću i sestre za 2 nedelje, jer hoćemo lično da im kažemo, a ja bih na du.e progovorila, pa moram bar ovde da kažem, jer bih najradije trčala po ulici i svima rekla :-D
Imam neku ludu naviku pitati tatu, kad se vrati sa neke sahrane "I...kako je bilo?", on obično odgovori "Ma extra...plesalo se kolo" :D
Posle duge veze devojka me ostavila i svaki put kada zamislim njene prste kako se upliću kroz moje zaplačem kao malo dete koliko mi nedostaje.
Ne mogu da zaspim ako je zavesa razmaknuta, moram da ustanem iz kreveta da bih je namestila i tek onda mogu mirno da zaspim.
Danas sam seo u kola na suvozačko mesto i sedeo tu dobra dva minuta dok nisam skontao da sam sam u kolima i da treba da vozim :)
Prije nekoliko godina je mojoj babi postavljena dijagnoza, ima šizofreniju. Godinama se moja porodica i ja nosimo sa tim, nekako je trpimo, strašno je kakve sve stvari čovjek može da izgovori kad ima tu bolest. Uglavnom prije nekih godinu i po dana sam istraživala po internetu i saznala da je to nasljedno, od tad se plašim vezivanja i bilo kakve ozbiljne veze jer se bojim da bi i ja mogla povrijediti nekog i da bi pod tim stanjem mogla reći svašta nešto što ne želim i ne mislim.
Danas je 100 dana od kada smo moj dečko i ja raskinuli, baš na ovaj 100-ti dan on je igrao utakmicu. Tu utakmicu posmatrala je njegova sadašnja cura, ali tu sam bila i ja.. Kada je dao gol okrenuo se prema njoj i zavrnuo dres ispod koga je pisalo 'Volim te', to isto je uradio, kada je bio sa mnom. Veoma sam tužna i razočarana.
Sinoć pre spavanja silazim u kuhinju po nešto slatko, sretnem tatu, i on me pita: ''Gde si pošla u tim cirkuskim pantalonama?'' -"Na spavanje, tata, ovo mi je pidžama.''
Svaki put kad krenem u šetnju sa svojim psom otvorim mu vrata od lifta i kažem: "Izvoli". Onda ih zatvorim i izgovorim: "Nikad ne kažeš hvala".
Jednom sam svojoj baki rekla kako je najbolja baka na svetu, kako nas je uvek čuvala, spremala, slušala...kako sam joj zahvalna. Ona je na to odgovorila: "Pamti, pa vrati". Malo zbunjeno sam počela priču da ću joj uvek pomagati i čuvati je kad ne bude više mogla i slično, a ona me prekinula i rekla: "Ne meni. Vrati isto jednog dana svojim unucima i pričaj o jednoj ženi koja vas je toliko volela..." Nadam se da hoću.