Jedno veče sam otišla sa dečkom uveče u park. Sedela sam njemu u krilu i ljubili se, dok neka baka nije prošla i dobacila "vodi ti to u stan, sinko!".
Da pojedine dame znaju koliko košta moj traktor, ne bi ni pomislile okrenuti se za BMW-om.
Ona lastika što mi se oslika na nogama od čarapa me uvijek svrbi.
Imam druga koji je toliki lažov da, kada priča nekome o događaju u kome smo zajedno učestvovali, ja čekam da čujem kako će da se završi.
Moj tata je dobio otkaz pre par dana, a još uvek me pita ujutru imam li novca za školu, znajući da ipak nema da mi da.
Kako da je ne volim najviše? Dođe mi na utakmicu koju izgubim, sedi i gleda me 60 minuta, kupi mi čokoladicu i kaže da sam bio najbolji. Sreća moja.
Svaki put kada neko kine a da je u mojoj blizini, odmah u glavi zamislim kako će hiljadu malih bakterija ući pravo u mene i brzo stavim majicu preko nosa ili ako smo u kolima otvorim prozor.