Sutra idem na apsolventsko veče i planiram da kažem profesorki da mi se sviđa.
Po zanimanju sam medicinska sestra i bojim se, da ću se naći u situaciji gdje spasavm nečiji život i to neću uspijeti.
Radim kao rukovodilac odeljenja u jednoj proizvodnoj firmi. Malopre umesto turbo-folka iz mašinske radionice čujem klasičnu muziku. Moraće neka povišica da padne!
Još uvek se nadam i maštam da će mi bivši dečko, kada se vrati iz Rusije, kupiti bubuške i pokloniti i kada krenem da ih otvaram u poslednjoj da bude prsten i da mi kaže da želi da provede ostatak svog života sa mnom :)) Ja, još uvek, verujem u čuda :D
Mrzim kada mi neko od mojih drugova okrene leđa dok stojimo u klubu.
Kad me ujede komarac češem se svuda oko tog mesta jer živim u ubeđenju da će me tako manje svrbeti.
Za 8. mart sam komšinici odnela poklon i povukla je za uši iz navike...
Gadi mi se pričati s momkom ili poljubiti ga kad se probudimo jer ne podnosim jutarnji smrad iz usta. Prvo što uradim kad ustanem je odem u wc i operem zube, pa ga tek onda poljubim.
Moj tata nikada nije bio divan suprug, ali je zato oduvek divan tata. Sinoć je najiskrenije izjavio da je moja majka najbolja žena na svetu, da nijedna druga ne bi mogla da je zameni i da je rodila najbolju decu na svetu. Srce mi se steglo zbog moje namučene majke, a u isto vreme sam bila toliko srećna, nekako sam osetila kao da joj se tom rečenicom bar delićem iskupio za sve u životu, i zagrlila sam je najjače sto sam mogla. Obema su nam zasuzile oči. Ovo je bio jedan od retkih toliko emotivnih trenutaka u okviru naše porodice.