Počeo sam da se preslišavam za ispit i prilazi mi sestrić od 5 godina da me sluša. Onda sam se ja uživeo, i krenuo kao nešto da mu objašnjavam ekonomiju, da bi mi on posle 2 minuta rekao "Ujka, nastavi ti, slušaću te ja iz druge sobe"...
Kad sam bila mala, otišla sam jednom s roditeljima u restoran. Kad je prišao konobar i pitao šta ćemo piti, ja sam k'o iz topa odgovorila "PIVO", i rekla sam roditeljima da ću vrištati da se cijeli restoran okreće...i šta će ljudi, morali su popustiti i dobila sam pivo :))
Mama mi nije dala da se brijem ispod pazuha u 7. razredu, a imala sam žbun...
Dok perem zube, gledam u odvod i razmišljam o smislu života.
Trudna sam i sama (ostavljena) sam.
Još malo i neću više biti sama. :)
Kad sam bila mala, deda mi je plaćao da ga zovem ujka kada bi se našla neka zgodna žena u blizini.
Svaki dan pre no što ću izaći iz autobusa, okupi se obavezno grupa ljudi koja se nagura na vrata i jedva čeka da utrči da sedne. Ja se tada osećam kao neka slavna ličnost. Silazim niz stepenice, svi me čekaju, grupa ljudi oko mene, samo što autograme ne počnem da delim.
Studiram. Planiram kad završim studije da idem u Nemačku i da radim. Krećem od nule. Do 30-te moram da imam svoj stan, kola, ženu i dvoje dece. Pored stana, kuća mora da bude u izgradnji. Do 35-te moram da krenem sopstveni posao koji će mi donositi još veće prihode. Voleću ženu više od svega, a decu prirodno volim više od žene. I to je samo početak moje ekspanzije. Nebo je granica. E sad shvatate koliko sam ozbiljan, i koliko sad zapravo ne uživam, koliko god to ne izgledalo tako. Kažu da sam preozbiljan. Nemam ni devojku. Jedina stvar koje se plašim jeste neuspešan brak. Mali su izgledi ali kada se vežem za nekoga kod mene je to veza na jednom višem nivou, običnim ljudima često neshvatljiva. Sve što tražim je samo ženu koja će jednog dana samo i samo da me poštuje. I svet je naš.