U mojoj glavi svaki dan u sedmici ima svoj izgled. Ponedeljak je namćor i ne govori mnogo. Utorak je pogubljeni dečkonja, mali vragolan. Sreda mi je stabilna i čvrsta osoba u odelu, a četvrtak je tihi izgubljenko koji je potpuno nebitan u društvu. Petak je svakako najlepši, sa najmanje bora na sebi. Subota je flegma i uvek je sa malim osmehom na licu. Nedelja je starac koji jedva hoda.
Kada sam bila mala, čula sam tetku koja je pričala na telefon (komentarišući vjerovatno tada bivšeg poslodavca) : "Svi oni postanu drkadžije kad se uhvate fotelje". Dan poslije toga deda me pitao: Šta ćeš ti, prinzeco, biti kad porasteš? Bićes dedi doktorica? Na šta sam ja odgovorila: " Ne, hoću da budem drkadžija." Misleći da su direktori sa puno para.
Moji roditelji se danas ceeeeeeeeeeeo Božiji dan raspravljaju oko raznih nekih stvari.
Ja im kažem malopre: ''Zvanično, već 6h se raspravljate.'', a mama mi odgovara k'o iz topa: ''Zvanično, mi se raspravljamo već 23 godine.'' :D
Mogu ja pronaći bolju ili goru od nje...ali istu nikada.
Danju mi stvari redovno stoje bačene na krevetu, dok noću iste te stvari samo premestim na stolicu.
Voljela bih da mogu da se ljubim sama sa sobom da vidim kakva sam u tome.
Kad idem na prvi sastanak sa djevojkom u glavi zamišljam pitanja i neke opasno dobre odgovore da je impresioniram.
Danas sam pokazala svoju lepo oblikovanu zadnjicu celom gradu! Šetala sam 5 kilometara do kuće, po centru grada ne znajući da su mi helanke koje sam skoro kupila, a danas prvi put obukla skroz providne! Sramota me je da izađem iz kuće!
Obožavam da spavam u šatoru dok pada kiša. Zvuk kapljica koje padaju je toliko opuštajući..
Pre nego što sam izašla iz kuće fotografisala sam šporet kako bih bila 100% sigurna da sam ga isključila!