Nekad kad idem u čitaonicu nadam se da nema mesta da ne bi morao da učim :/
U petom razredu osnovne nastavnik mi je dao mikroskop da steknem rutinu u korišćenju za republičko takmičenje. Ne znam da li sam uspeo u tome, al' sam bar saznao kako mi izgledaju spermatozoidi.
Htela sam da dozovem vevericu, i pokušala sam da je dozovem sa cici- cici..
Treniram celo leto samo da one što lenčare ceo raspust iznerviram u septembru.
Otišla sam da uplatim kredit do trafike i žena mi je dala papirić i olovku kako bih joj zapisala broj, a ja sam se, umesto toga, potpisala.
Kad popijem, obožavam ulaziti u bespotrebne rasprave koje ne vode nikuda.
Iako idem sa babom i njenom komšinicom na more, ponela sam sve tanga gaćice, kontam imaću više mesta u koferu za druge stvari...
Majka me nikad nije podržala u životu ni u jednoj želji. Ona je odlučivala o svemu u mom životu i danas mi je rekla da je stid kada vidi koliko su drugi postigli više nego ja.
Jednom sam se vraćala iz grada sama. Naravno kao i uvek pratili su me par lokalnih kučića... Pošto je bilo kasno, nisam imala gde da im kupim nešto da pojedu, pa sam onako pijana počela da preturam po kantama u centru grada. I kada bih pronašla nešto jestivo dala bih im. Svi su me osuđivali pogledom, ali mene to uopšte nije dodirivalo. To je jedno moje desetominutno delo kojim se ponosim najviše na svetu.
Imam crni mladež veličine kao kovanica od 50 centi. Uvijek ga sakrivam, ne mogu nositi normalne majice ni kupaće što se sada nose, jer će mi se vidjeti. Bojim se reakcije i ismijavanja drugih kad bi vidjeli. I meni je to malo ružno, iako nije neki bauk, nije puno veliko kakvih sve ima. Zbog njega imam manjak samopouzdanja.