Pred prvi let avionom (isla sam sama) sam u telefonu otkucala poruku namenjenu mami i tati da ih mnogo volim, i poruka je bila spremna za slanje u slučaju da avion pocne da pada. Toliko sam paranoisala pred let, da sam štopericom izmerila koliko je sekundi potrebno da se telefon upali i poruka pošalje, i sve vreme leta sam držala ruku na telefonu.
Kažem mu: 'Ostavi me na miru.' On me ostavi i ja se naljutim.
Uskoro mi se udaje najbolja drugarica, potajno sam se nadala da me neće izabrati za kumu jer trenutno nisam u dobro finansijskoj situaciji, a kada mi je rekla da je izabrala drugaricu iz srednje bila sam veoma tužna i povređena. :(
Kad hodam ulicom uvek zamišljam ljude, koji prolaze pored mene gole.
U braku sam 21god.. dvoje odrasle dece.. i opet posle toliko godina i svega što smo prošli, ja bih vrištala na sred ulice da svi čuju koliko volim svog muža i da ne mogu bez njega i da sam zaljubljena kao da imam 17 godina... :-))
Danas mi je baba ponudila 10 e da joj kažem u koga sam zaljubljena, ja budala odbijem! Nije za bacanje ali ipak...
Ulazi ćale u kuću, ostavlja otvorena vrata i keva se dere "zatvaraj vrata, gle uđe mušica, ma bumbar, koji bumbar obad!", i tek će ćale "mlada znaš da obad voli da ubada" i pogleda me i kreće da se smeje, šta da radim, plakao sam od smeha.
Uvijek kad me nešto slomi u životu, sjetim se kako se moja drugarica u osnovnoj javila da popravi jedinicu, pa dobila još jednu... I kad se jedna cura rasplakala jer je bila prozvana i isto dobila jedan, nastavnik je poslao tu curu da ode na wc da dođe sebi, pa poslao moju drugaricu koja je dobila dva keca da je tješi.
Bila mi je jednom prazna gajba, te sam pozvala dečka. Došao čovek sav srećan, počela hot n heavy akcija, kad čujem lupanje na zaključanim vratima. Moj ćale se vratio, našljokan k'o Poljak. I tad je nastao pakao za moje nerve - ajde idi da spavaš, idi da jedeš, sve u cilju da dečku pomognem da izađe. Ali neće i neće, pa krene da priča sa mnom o smislu života, umetnosti i filozofiji. Tu puknem i kažem : ,,Ćale, dečko mi je ovde." A ćale, mrtav ladan, reče: ,,O ćao!" Kad nisam umrla...
Bila je to svadba moje sestre... I naravno dolazila je rodbina koju prvi put vidim u životu. U toku veselja, tata mi je rekao: "Majo, pozdravi se sa ovim ljudima sto dolaze, to nam je bliža rodbina." I tako odem do njih, pocnem da ljubim sve redom, izljubim i poslednjeg čoveka iz te grupice i samo čujem: "To nam je vozač."