Na sebe sam navukla masku odbojne i arogantne osobe, samo zato što ne volim kada je oko mene mnogo ljudi.
Kad sam bila mala, kad god je sevalo napolju ja sam pozirala ispred prozora i pravila se da me neko slika :D
Godinama se zabavljam s dečkom koji me fizički ne privlači...
Kad ne spavam niko ne zove, kad zaspim posle 15 minuta kao da zemlja gori.
Moja ćerka kreće u prvi razred. Ona jedva čeka, a ja imam tremu.
Ne volim svoje pesme. Dok ih stvaram one su mi uteha i spas, ali kasnije kad ih čitam samo me podsećaju na tugu iz koje su nastale.
Imala sam dečka koga sam voljela jako, ali ga moji roditelji nisu voljeli. Sada imam muža kojeg vole moji roditelji, ali ga ja ne volim.
Kako sam presla određeni broj godina, mama mi je iz faze "Kakav tvoj crni dečko?!" presla u fazu "Ima 2 ruke, ima 2 noge, šta mu fali?!" Eto, takvo mi je ljubavno stanje.
Dolazi sestra u sobu i vidi jednu kokicu u činiji i kaže: "Jaoo jedna kokica" i pojede. Bilo mi je žao i morao sam da joj kažem da je sa poda.