Najtužniji dan u godini za mene je moj rođendan, jer ga slavim sam, nema ko ni da mi čestita jer nemam nijednog pravog prijatelja... Tada samo sednem u auto, i vozim se polako gradom da ne bih mislio na svoju tugu...
Prošle godine mi je mama umrla i od tad nijednom svog tatu nisam videla nasmejanog. Pre par dana položila sam prijemni i upala na budžet, ne možete zamisliti koliko srećno sam se osećala kad sam videla osmeh na njegovom licu kad sam mu saopštila svoj uspeh. Tata, volim te, najbolji si!!!
Ne razumem potrebu većine ljudi da ispadnu dobri domaćini tako što će mi stalno sipati piće, iako više nemam kapaciteta, nezavisno od toga da li je to pivo, rakija, kisela voda, neki sok... Ako kažem da ne mogu ili neću, to znači da neću da ispadnem nekulturan i da ostavljam punu čašu iza sebe. Meni gost kad kaže da neće više, ja ne sipam i ne teram ga da pije. To za mene nije dobar domaćin, već navalentan domaćin, koji tera gosta da se oseća neprijatno. Ako je neko već popio čašu ili dve, neće se stideti da popije i treću, četvrtu ako može.
Kad sam bila peti osnovne i kad se birao predsednik odeljenja, išla sam od deteta do deteta i "dogovarala se" sa svakim pojedinačno da ću ja za njih da glasam, a oni da glasaju za mene. Nisam dobila ni jedan jedini glas, sad me sramota zbog toga.
Baba me je malopre posle ručka pitala šta znaši to ''kida'', ''šta kida''... onda sam joj objasnila da time objašnjavam kako je nešto mnogo dobro... a onda je zatim dodala mom tati ''vidiš kako tvoja ćerka zna strane reči''.
Upravo sam uključila kamericu na kompu i držim je u ustima. Pregledam zube. Izgleda mnogo moćno! :)
Ne mogu da prežalim još prečku sa jedanest metara Mijatovića protiv holandjana... ma boli... eh da ga je dao!
Kad idem gradom ili kada sam u marketu često zamišljam da sam neki tajni agent i da nekog pratim...
Žestoko mi prija kad čujem da devojka govori reč 'gaćice' umesto 'gaće'.