Kad god se razbolim baba mi kaže: "To ti je zato što ideš gola i bosa".
Sutra ću da omesim i ispečem hleb, i iznenadim svoje roditelje kad se budu vratili kući.
Sestra mi je ofarbala kosu i već jedno tri puta sam je iskulirao u gradu jer je nisam prepoznao... Nikako da se naviknem.
U mojoj porodici se samo ja javljam na fiksni telefon jer me užasno nervira kada zvoni, a sve ostale boli uvo i prave se ludi.
Danas mi je rođendan, i usput sam napravio mali eksperiment. Sa svog FB profila sam namerno sklonio datum rođenja da vidim ko će od prijatelja stvarno da se seti. Naravno, samo su se dve drugarice iz srednje setile, ostali ništa, nula. Tužno je kako nam se sve svelo na internet, kako jedino tamo možemo da vidimo kome je kad rođendan i i još neke nebitne stvari. Sećam se kao klinac skupi se po 20- 30 klinaca iz kraja, pa slavimo ko da je ne znam šta, a ne običan rođendan. Čini mi se da nas internet sve više udaljava jedne od drugih, nego što nas spaja.
Zvoni jednom telefon, javim se ja, učini mi se da je mamina drugarica i uhvatim ja da se sprdam sa ženom, da bi se ona, nakon par minuta mog lupetanja predstavila i da bih ja shvatila da je to moja razredna. Blam godine!
Obožavam kad idem u selo i bacim svinjama jabuke i slušam kako one žvaću...
Nosim Kohlearni Baha implant, koji u Srbiji nosi svega par ljudi, i duša me zaboli kad neko kaže: "Što nisi oprao uši, bolje bi čuo!"
Baba me je malopre posle ručka pitala šta znaši to ''kida'', ''šta kida''... onda sam joj objasnila da time objašnjavam kako je nešto mnogo dobro... a onda je zatim dodala mom tati ''vidiš kako tvoja ćerka zna strane reči''.