Ima dana kada jednostavno ne mogu pozdraviti neke ljude....nema neki poseban razlog, jednostavno dođe dan kad nemam snage za "pozdrav" čak ni iz kurtoazije...
Uvek kad podižem pare sa bankomata nadam se da je mašina pogrešila i dala mi koju novčanicu više.
Nakon dana da bazenima dolazim kući umorna oko 5 i nalazim sestru od 10 godina kako spava na mom krevetu (inače su kreveti na sprat, i moj je donji) i počinjem histerisati, ali ajde sačekam da se probudi pa da joj očitam lekciju, jer sam taman stavila čistu plahtu, a ona balavi dok spava. I budi se i ja tražim objašnjenje koje je sledeće: Penjala sam se uz lotre, okliznula se i upala u tvoj krevet, u tome sam se udarila u glavu i slučajno zaspala tamo.
I kako da je nakon toga terapišem..
Bila sam peti osnovne kada sam se smuvala sa svojim prvim dečkom. Dugo smo šetali i kad je došao trenutak da me poljubi bila sam užasno nervozna, jer se ranije nikad nisam ljubila. Nakon što me je poljubio (sa sve jezikom naravno) okrenula sam se na drugu stranu i PLJUNULA. Tada me je bilo užasno sramota, danas se često sa društvom smejem tome.
Nervira me kad mi kažu: ''Lako je tebi, ti si tako prirodno mršava i sitna'', da bi tako opravdali sebe i svoj izgled. A u stvari ja svaki dan pazim šta jedem i vježbam. Kakvi geni i priroda, to je trud i disciplina!
Mrzim one prijatelje koji te isfuraju u društvu samo da bi oni ispali face.
Po prirodi sam veoma otvorena i komunikativna osoba, ali kad god putujem bilo vozom, kolima, autobusom, volim da ćutim, razmišljam i gledam kroz prozor.
Svi misle da sam bubač i štreber, samo zato što učim. A ja to radim prvenstveno zbog sebe, a onda i zato što mi majka plaća fakultet, a prima samo penziju mog pokojnog tate i nikad joj nije teško da radi nešto, sve zbog nas troje.
Osjećam se izabran...Kad je moja mama bila trudna sa mnom i sa mojim nerođenim bratom i kada je otišla na ultrazvuk bolničar joj je rekao da je jedno dijete (nerođeni brat) preminulo i da sam ja umotan u pupčanu vrpcu i kako necu preživjeti,moja mama je plakala,carskim rezom su me izvukli i rekli da sam Božijim čudom preživio i da sam više nego napredan da ne bi preživio taj neki proces, osjećam da mi tijelom haraju dvije duše, bratova i moja, uvijek pitam brata za savjet i dobijem odgovor.. Volio bi da je tu,da je tu moj brat blizanac..
Kad god sa drugaricama idem u neki drugi grad da izađemo, momke u klubu ocenjujemo ocenama od 1 do 10. Jednom (samo jednom) je jedan dečko bez našeg premišljanja dobio ocenu 100. Eh, stotko da mi je da te vidim još jednom...