Voleo bih da imam novca da mogu ustati kad poželim.
Mogu putovati, igrati igrice imam slobodno vreme.
Voleo bih da imam apartmane za izdavanje i da od toga zarađujem pare.
Evo majka me upravo proziva što sam otvorila bolovanje zbog crijevne viroze, kaže uzmi godišnji! Uzmi ti! Ne može se više ovako...
Ne razumem ljude koji se u teretani posle treninga ne tuširaju! Wtf! Kako, zašto? Kako možete tako znojavi samo da se obrišete, obučete i odete?!
Najviše se volim družiti sa ljudima, koji su uspjeli u životu. Imaju svoju obitelj, posao, zdravlje, da im je sve kako treba.
Odma i ja budem pozitivna.
Mijenjala bih luksuzno putovanje za jedno ljeto iz djetinjstva.
Što volim što se sad prikazuju plate u oglasima za posao. Ja sam profesionalac u svom poslu i ne prijavljujem se na te oglase gde su minimalci jer nisam početnik.
Moja žena nosi naočare za vid, sada je trudna i često razmišljam o tome da li će naše dete nositi isto naočare?
Kako mi se gade žene sa neurednom kosom, fuj. Ovde naravno ne ubrajam osobe koje nemaju mogućnosti da vode računa o svom izgledu, već o ovima što imaju, a idu spržene kose, neuredne, sa onim odvratnim nadogradnjama, o kojima ne vode računa. Videla sam par poznatih žena, koje imaju novca, a kosa im je katastrofa.
Kada sam saopštila svekrvi da jedni od naših prijatelja očekuju bebu rekla mi je: "E dobro nek ti je. Svi dobijaju bebu pre vas." Nema ni 3 godine kako sam udata...
Izluđuje me što je za muškarce normalizovano da svoju visinu koriste kao izgovor da imaju veliku kilažu. Savršeno normalno da muškarac ima 115 kila jer eto, on je muško, visok je skoro 2 metra, ili ona famozna rečenica "muško nije muško ako nema bar 100 kila". Dok to naravno nije slučaj za žene, čak i ako smo visoke ne smijemo "prekoračiti" određeni broj i moramo težiti što manjoj kilaži i kad smo visoke. Duboko me frustriraju ovi dupli standardi.