Kako sam ljubomorna na ljude koji su imali normalnu porodicu kao deca. I tačno mogu da vidim ko je bio u okruženju punom ljubavi, a ko je napravljen jer: vreme je, šta će selo da kaže i ostali idiotski razlozi. Ljudi, ako ne želite decu nemojte da ih imate, šta je tu toliko teško?! Ja nisam birala da se rodim i ceo život se osećam nevoljeno jer su me dok sam bila mala kao loptu šetali od rođaka do rođaka (majka je morala da radi, otac nije znao šta sa ženskim detetom). A kad sam malo porasla, kičmu su mi polomili sa "treba da budeš zahvalna za koru hleba, krov nad glavom i što imaš šta da obučeš". Upropastili su me da i danas vučem traume. Ne znam da uspostavim normalnu vezu ni sa prijateljima, a kamoli da nađem partnera. Imam 32 godine. Na poslu ne znam da funkcionišem, jer ne znam da se zauzmem za sebe. Plašim se da će me svi odbaciti i da ću dobiti otkaz, ako kažem bilo šta. Tako da svi vi "vreme ti je da rađaš" nadam se da ćete u najmanju ruku promeniti svoje ponašanje.
Prvi put u životu sam otvoreno poslodavcu na razgovoru za posao rekao da mi je ponuđena plaća preniska. Sad mi je jasno zašto u firmi od 6 članova svi imaju 55+ godina. Vjerojatno ljudi tu rade cijeli život, al ja u dvadesetim ne mogu i ne želim radit za taj sitan novac. Nisam materijalist, zaista ne tražim puno, al da radim za par eura više od minimalca, a ne moram...
Što više izbacujem ljude iz svog života, to se ja bolje osjećam! Nevjerojatno koliko sam im dopustila da mi ugroze dan!
Radim kao serviser medicinskih aparata i na dječijoj hirurgiji sam vidio šta znači borba za život. Djevojčica iz doma za nezbrinutu djecu se bori sama sa neizlječivom bolesti, bez podrške ikoga, a kaže da želi da živi i da bude sretna. Čitav odjel je plakao.
Kad god vidim bivšeg na televiziji, sjetim se njegove mini hrenovke.
Nešto najodvratnije mi je kad žena kaže: "Boli me k***c."
Da mogu da vratim vreme unazad jedino što bih sebi rekla je da ne odustajem od fakulteta.
Ne mogu da verujem koliko muškarci malo znaju o ženama i ženskom telu. Sad sam se setila nekih svojih bivših i moram da podelim sa vama, btw nisu sve iste osobe. Jedan je mislio da menstruaciju dobijaju samo nečiste (moralno) devojke, a ove moralno čiste ne, jer one nemaju od čega da se čiste krvlju. Jedan je bio u šoku kad sam pred njim piškila jer je mislio da žene piške iz guz**e. Isti taj je mislio da žena tamo dole miriše na parfem i onda mu je bilo čudno kako nema neki miris tu. Jedan je bio ubeđen da žene ne depiliraju leđa, stomak, grudi, nausnice nego prirodno uopšte nemaju dlake tu. Isti taj je mislio da svaka žena svaki dan pere kosu, da je to nešto što žena mora da uradi svaki dan. Ima tu još bisera, ali sad sam se setila ovih.
Ne bih nikome poželela bolest duše, depresiju. Sa svakom se bolešću možeš boriti ako imaš snage i volje za životom. Šta depresija može načiniti telesno zdravom čoveku, živi sam dokaz.