Stric se skoro oženio, i on i strina se mnogo vole. U srednjim tridesetim su. Petnaest godina je stric stariji od mene. Ali, drugačiji su od nas mlađih. Ja i devojka uvek moramo da sedimo jedno pored drugog, oni sednu nekada odvojeno, on priča sa jednom ekipom, ona sa drugom. Retko se ljube u javnosti. Stric ju ne zadirkuje. Više podsećaju na moje roditelje koji su dvadeset godina zajedno, nego na par koji je u vezi bio tri godine, i od skoro su u braku. Kada sam to rekao ocu, rekao je da su zreli, da je njihova ljubav mnogo jača, nego kod dvadesetogodišnjaka, da se vole i poštuju puno, i da je ljubav drugačija u kasnijim godinama.
Kao mali sam gledao Tesnu kožu i video kako Dimitrije Pantić ustaje za posao u 06:10 i mislio se koliko je to jezivo. Eto mene 20 godina kasnije, ustajem u 05:30. A vi kako ste?
Da u svakoj pošti radi po 100 zaposlenih, mislim da bi i dalje radio jedan na šalteru, a ostalih 99 bi šetalo naokolo.
Konobar sam u jako dobrom restoranu već 7 godina i mnogi me gosti poznaju i gotive. Sinoć je došlo njih 8 likova i svi lepo poručuju, baš raspolozeno društvo. Međutim jedan od njih je sve vreme na telefonu i ignorisao me. I kažem mu da mi da telefon jer u našem restoranu ljudi dolaze da jedu i da se druže a ne da gledaju u telefon. I lik mi da. Ostali oduševljeni, celo veče smo se nas 9 zezali. Ljudi, manite se telefona - družite se 😃
Internet šatro motivatori me ekstremno nerviraju i potiču depresiju i anksioznost, jer će tamo neko sa malo mozga stvarno da vjeruje tim retardima.
Voleo bih da se odselim od svojih, njima je to veliki bauk misle da su mi teret ili smetnja, nisu samo želim svoj vazduh.
Bojim se da ću se slomiti kad dobije ćerku... Nikada nije prestalo, a mislim da nije ni sa njegove strane...
Izvela me drugarica na ručak i piće. Ili što bi muškarci rekli, sve mi je omogućila.
Voleo bi da na jednom mestu sretnem sve ljude koje sam upoznao kroz život.
Moja majka bolje odgaja moju decu od mene i zahvalna sam joj na tome.