Izgubili smo bebu u petom mesecu trudnoće. Da ne dužim šta i kako, prošlo je samo mesec dana a ja imam osećaj kao da je prošao ceo život, kao da sam juče bila trudna i dalje se držim za stomak i kad ustajem i kad spavam... Nikom ne mogu da objasnim more osećanja koje imam svaki dan i tuge sa kojom ne znam šta ću. Samo da kažem da ma šta god radili bolje ćutite nego da nekom u ovakvoj situaciji makar pomenete, ma makar iz ne znam kakve namere insinuirate nešto vezano za sledeću trudnoću i sledeću bebu. Ja shvatam da mnogi ne znaju šta da kažu, da mnogi imaju dobru nameru, ali shvatite da sledeća trudnoća NIJE ni kraj pameti, niti i jednog trenutka pomislim na to, niti mogu, važno je da znate da još ovo dete nismo "pustili" i da nikako ne mislimo o sledećem... Ne znam da li je tako kod svih, ali sve mogu da čujem sem "biće još dece, ne sekiraj se". Ne zanima me još dece, briga me da li će biti, zanima me da PREBOLIM ovo maleno biće pa onda sve ostalo.... ♥️
Ne znam da li je muškarcima porno sadržaj pojeo ono malo mozga što imaju, ali na koji način očekuju velike grudi, dakle C i D korpe nadalje, da stoje same od sebe kao da gravitacija ne postoji? To je jedino moguće u slučaju da žena ima silikone. Pritom nije nikakav problem da ima silikone, ukoliko ona to želi. Ali prirodne, velike grudi, na njih utiče gravitacija. Ne može nikada D korpa da stoji uspravljeno kao što bi stajala B korpa i to je to. Što su veće grudi to su teže, što su teže, to je veća šansa da krenu na dole. Uprkos brushalterima i vežbama i kremama. Shvatite to. Osnovi fizike su u pitanju. Na kraju krajeva, nezavisno od veličine, najbitnija stvar je da su grudi zdrave!
Došli smo na more u predsezoni, imamo troje dece i to nam se uklapalo u budžet. Ovde je neka ekipa 50+ , 3 bračna para. Muškarci na plaži od ujutru do uveče, piju litre piva, prže se na suncu i toroču kao prije. Uveče se prebace na terasicu i nastavlja se žurka. Žene tegljače, vuku iz prodavnice, kuvaju, govore im da se maknu sa sunca. Znači kao vrtić da su povele, s tim što ovi manje slušaju. I onda se setim kako su moja majka i strina isto tako provodile leta. Strašne stvari.
Imam dvije sestre, jednu mlađu jednu stariju. Niti jedna od nas nije dugo vremena mogla zatrudnjeti, najstarija pokušava već 7 godina. Ja sam sada u 6. mjesecu trudnoće i niti jedna od njih se ne raduje zbog mene, naprotiv- ljute su. Čak mi je i mama rekla kako je nepravedno da sam ja zatrudnjela, a ne najstarija sestra. Pokušavaju mi stvoriti osjećaj krivnje jer je kod mene eto uspjelo. A ja sam sa najstarijom sestrom bila na svim pregledima kod liječnika kao podrška i suprug i ja smo im pomogli i financijski kada su išli na umjetnu oplodnju. Sada moje dijete neće imati tetke jer su ljubomorne.
Mama je čitav život “pokrivala” moju stariju sestru, brutalno se zaduzivala da njoj omogući neke stvari, njene greške pripisivala sebi, niko od nas nikad nije smio da je uznemiri, a ako bi ikog od nas povrijedila, mama je zahtijevala da joj odmah oprostimo. Mama je veoma stara i sad vrši pritisak na mene da “preuzmem” sestru, jer jedino ja živim u istom gradu, druga sestra i brat žive daleko. Sestra me toliko puta povrijedila, i mene i muža i moju djecu, da već godinama s njom
nemam nikakav odnos. Ne pada mi na pamet izdržavati je, radi i neka živi od svoje plate. Mama je bijesna na mene. Od nedavno me i za mamu baš briga. Moja djeca i muž su mi najvažniji.
Dečko me naučio kako da koristim bušilicu, brusilicu, ubodnu pilu, cirkular, motornu pilu, kosilicu i kako da upalim strojeve na kurblu (potezanjem špage). Rekao da ne radi to zato jer očekuje da ih koristim svakodnevno nego zato da ako se ikada nađem u situaciji da su mi potrebne i da nema nikog drugog da me nije strah i da znam šta radim. Bilo mi je prezabavno i zahvalna sam mu na tome.
Kolegica iz ureda jučer obranila diplomski rad i s obrane se vratila nazad na posao. Inače jako draga djevojka, ali povučena i sramežljiva. Donijela je tortu i piće, mi smo joj kupili cvijeće i, naravno, svi s kata su se sjatili da joj čestitaju. U jednom trenutku ulazi dečko koji radi na drugom kraju hodnika i kreće prema njoj da joj čestita. I kao u filmu, ona se okreće, susretnu im se pogledi i njemu se na faci vidi da je zanijemio od šoka kad ju je vidio ful našminkanu i sređenu. Nekako dolazi do nje, zamuckuje dok joj čestita i ljubi ju u obraz, a njoj se crvene uši. Slučajno pogledam u šefa, i on pokazuje glavom na njih i smješka se. Slatkiši mali preslatki.
Kakve prostakuše na našim bebećim i trudničkim online grupama... I to žene koje su rođene između 1996. i 2006. Od pitanja kako da se sačuva dete od uroka, do toga da li je tačno da će dete biti muško ako se jedu orasi. Drugi kvartal 21. veka. Ne znam zaista šta reći.
Zgrožena sam činjenicom kakvu sam ćerku rodila i u šta se pretvorila. Jedva je čekala da se odseli iz kuće samo da bi imala svoj stan i proklete prljave životinje u njemu. Ima mačku, psa, papagaja i hrčka u kavezu, skoro smo se posvađale kad sam bila kod nje jer joj stan vonja kao štala. Kad sam joj rekla da nje ne bi bilo da sam se u njenim godinama ja tako ponašala ladno mi je odgovorila da mi nije ni tražila da je rodim. Šta god da se mlakonji od njenog oca požalim na nju on samo viče pusti je njen život. Samo joj tražim da se uda i da mi rodi unučiće a ona nije sposobna ni muškarca da nađe, samo je interesuju klavir i životinje. Šta sam ja Bogu skrivila da mi ćerka ovako jede džigericu nisam pametna i vernica sam i idem u crkvu i molim se Bogu ali on kao da je digao ruke od mene.
Prije 20 godina dobila sam željeni posao, profesorica u jednoj srednjoj školi.
10 godina sam se maksimalno davala, uskakala gdje treba, mijenjala druge, pomagala učenicima na sve načine. Ako treba pomoć oko drugih predmeta tu sam, treba organizirati neku akciju, događaj, tu sam. Povlačila svoja poznanstva da svi učenici imaju užinu, idu na ekskurziju, pisala preporuke za studentske domove, poslove. U slobodno vrijeme pripremala učenike za priredbe i natjecanja. Na početku i kraju školske godine pripremala male poklone za sve učenike kojima predajem Itd.. do tog da nakon 5 godina 70% učenika za koje si najviše učinio, na ulici ne zna reći ni “dobar dan”, da te jedan roditelj prijavio ministarstvu da neko dijete “voliš više” i njihovo povjerenstvo došlo da mi uzme izjavu..
Otad.. odradim svoju nastavu i svoj posao do 15h i ne zanima me više nijedan problem.