Djevojke koje imate za kumu najbolju drugaricu niste ni svjesne koliko ste sretne.
To bi trebalo da bude nešto očekivano, normalno, ali nije, to je nešto stvarno posebno. Ja to nisam imala. Zauvijek će mi biti žao.
Imala sam najbolju drugaricu od prvog osnovne, svaki dan bi provodile zajedno 20 godina. Možda 10 dana pred svadbu je prestala da mi se javlja, iako prije toga je pristala da mi bude kuma. Meni pokloni zaista nisu bitni, rekla sam joj da samo želim da ona bude ta, da je njen potpis i prisustvo dovoljno.. ali džaba sve, ona se skroz udaljila od mene. Nakon par godina mi se javila da se izvine. Da kaže da me sanja. Oprostila sam joj i ja bi voljela da smo nastavile da se družimo. Zaista mi nedostaje. To sam joj i rekla ali ostalo je samo na izvinjenju. Nikad mi neće biti jasno zašto sam dobila takav tretman? Nikad prežaliti neću sto mi kuma nije bila najbolja drugarica. Čime sam to zaslužila.. 💔
Volela bih, da moja ćerka liči na moju svekrvu. Ta žena je mnogo mudra, dobra, vredna i poštena. Prava predstavnica žena, kakve su nekada bile u jednoj državi bivše Jugoslavije, odakle je ona poreklom. Nažalost, takvih žena je sada malo. Nikada nikom ništa loše nije uradila, ali ne da na sebe. Svi ju cene i poštuju. Visoka je, izuzetno lepo izgleda za svoje godine, a ima sedamdeset godina. Ako neko nema mane, to je ona. Volela bih da moja ćerka bude ista takva. Sve se žale na svekrve, a ja sam imala sreće.
Moram smršaviti a ne da mi se vježbati, takođe ne mogu ni bez slatkog...
Volim svoj kraj i ne bi ga mijenjao ni za šta, ali šta ću kada su male plate da bi stekao nešto više. Pritom sam vezan za svoje. Hocu i njima da dam, da ne misle više o j*benom novcu. Mrzim ovaj osjećaj!!
Uvek sam bila osoba koja je smatrala da mogu da volim i osobu koja se ponaša drugačije od mene jer je ljubav prihvatanje. Međutim moj momak je drama queen i ne poštuje nijedan dogovor i preteruje oko svake sitnice i voli da se svađa, nasuprot mojoj smirenoj ličnosti i ovo me sve više udaljava od njega.
Nema mi ničeg lepog, seksepilnog ili zadivljujućeg kod kovrdžave ili loknaste kose kod devojaka. Ako je neka od njih i lepa, prva pomisao će mi biti kako bi tek bila lepa da nema te kuvane špagete na glavi.
Trudna mi je žena, svakoga kome je sada trudna žena nazivam kolegom.
Dugo godina sam bila sa dečkom koji nimalo truda nije uložio u naš odnos. Ja sam se dovodila u situaciju da mu sat vremena objašnjavam da trebamo izaći i tek kad odustanem onda on shvati da je prešao sve granice. Iako sam ja bila ta koja voli više, ako ne i jedina u tom odnosu meni je bilo bitno da je on "tu" i to vjerovatno iz razloga što mene u biti nikad drugi neko nije htio. Jednostavno nikad mi nisu prilazili muškarci pa sam se valjda zato zadovoljavala sitnicama. Sad sa svojih 40 doživjela sam da imam radnog kolegu kojem je 60 godina i već me zvao u šetnju, na kafu, pitao gdje ljetujem. Tu je za razgovor, smijeh, tugu sve... Tužno mi je što sam tolike godine provela u biti sama, bez pažnje, ljubavi i svega i što me sad očaravaju stvari koje bi u odnosu bile normalne....