Smatram da sam osoba koja što se kaže ima dobru dušu. Samim tim osećam energije drugih ljudi koji nisu mi empatični, dobroćudni... Ne mogu da podnesem više tu količinu pokvarenosti, sebičnosti i hladnoće u ljudima. Ovo je epidemija. Šta je dovelo do svega ovoga?
Upoznam devojku, izađemo nekoliko puta. Sve ok, i dopisivanje. I naravno posle mesec dana kreće ono odgovaranje na poruke posle nekoliko sati (ima vremena), pa sinovanje poruka, itd…
Shvatam da nije zainteresovana.
Samo ne znam šta očekujete, naravno da više neće da se javljam. Nemam vremena za bacanje, muškarac treba prvi da poziva na izlazak, da se javlja, itd…
Ali ako i devojka ne pokaže zainteresovanost, džabe sve.
Ja kad volim volim do kraja iako me je to uništavalo u prošlosti. Prosto sam takva osoba. Sigurna si. Ne idem nigde. Znam da si umorna od svega. Nisi sama, imaš mene za sve što ti treba i u pola noći da me nazoveš. Mogu ti razgovorom pomoći kad već nisam tu. Ne lažem te i ne manipulišem.
Nervira me ćerka jer je ne zanima da smrša i zategne se. Oduvek je malo u plusu, a sad ima 10 ili 15 viška. Ne izgleda ona loše, ali mogla bi da bude super zgodna, a ona tera neku priču kako je njoj ovako dobro i kako ne bi ništa menjala. Trenira tu i tamo, a jede šta joj se prohte. Ove godine ima 10 godina mature i mogla bi svima da pokaže kako se izvukla, ali ona odbija. Nema dece i ima baš dobar posao, mogla bi u teretanu svaki dan posle posla.
Koliko god neka žena/devojka bila vredna, nema šanse da bi mogla da pojedem nešto što pravi ako ima ogromne nokte (nebitno svoje ili veštačke). Ako vi smatrate da je ovo za osudu, slobodno udarite, ne interesuje me. Ako se vi ne gadite, vaša stvar, ja se gadim. Ne volim duge nokte, ja nosim skroz kratke, najgore od svega je što te sa kandžama ne nose ni rukavice kad prave hranu. To sam par puta svojim očima gledala i od tad sam se zgadila još više. Pravi ćufte, a komadi mesa joj ostaju ispod noktiju i onda to kopa drugim noktom i vraća nazad u ćuftu, fuj. Ispod noktiju ima leglo bakterija.. beži bre, da ja tu razmišljam kakvih ostataka ima, što od hrane, što od intimnih radnji, što od prljavštine iz wc itd.
Imam 40g. U braku sam 13g. Dok sam bio mlađi mnogo sam volio da se krećem na način da šetam da se bavim sportom i tako.
Supruga je na početku braka bila jako nezainteresovana za taj način života ali me nije sputavalo na način da mi bilo šta brani.
Međutim zadnju godinu braka počinjem osećati umor i potpuno isti oblik ponašanja kao i supruga. Konstantno izbegavam trening tražim razloga da se ne krećem i već polako osećam na svom tijelu promene na loše. Osećam krivicu iz dva razloga. Prvi razlog je što nisam uspio je kao suprug animirati da promeni stil života, a drugi osećaj krivice što sam ja počeo ponašati se kao ona.
Zaista ne razumem osobe koje su u stanju da uđu u vezu/brak a da nisu preboleli prethodne ljubavi. 5 godina veze ode kad smo sreli njenog bivšeg i kada sam kod nje video koliko ga voli.
Meni tečni color deterdženti nisu nešto, slabo peru pa sam odlučila da se vratim Ariel kapsulama. Ali prc. I to je kopija, čim sam otvorila kutiju vidjela sam da to nisu one prave Ariel kapsule a ni miris nije isti, sličan jeste. I onda vidim na kutiji da je proizveden u Rumuniji. Pa ima li išta kod nas da je original?! Uzas.
Na novom poslu na kom je 95% muški kolektiv sam se šokirala brojem muškaraca koji me muvaju kao slobodni, a sveže su oženjeni i imaju malu decu. Znam da nisu svi isti, ali kad jedna žena nagleda toga toliko, kako da ima motivaciju da se sutra uda? Nijedna žena ne bi volela da bude ta koja je rodila a ovamo joj se radi iza leđa. Ne mogu sve te žene koje su se poudavale za takve biti toliko glupe i slepe, nego oni glume savršene mužiće ali ako nešto može da prođe sa strane, zainteresovaniji su za cure nego slobodni momci.
Naš mali muški tim na poslu je dobio novog šefa, ženu. Njena prva poruka u grupnom chatu je bila: ,,Koliko niste normalni :D". Presrećni smo što nam se pridružila, totalni je car!