Cure, ako imate dečka koji nikad svađu ne zna riješiti već agresivno reagira, blokira vas, psuje, vrijeđa, krivi vas za sve... molim vas, ne ostajte u takvim odnosima! Trebalo mi je puno vremena da shvatim u kako lošem odnosu sam bila i koliko je moje samopouzdanje bilo narušeno. Još uvijek sam u fazi preboljevanja i zaista je oporavak dug. Molim vas ne radite grešku kao što sam ja.
Ne znam šta da radim više... Ne mogu da zaboravim jednog momka. Bukvalno sve činim samo da ne mislim o njemu, okupiram misli, družim se, itd. Jednostavno ne ide. Poludeću...
Frendica mi prvo kaže da sam mršava, onda kaže da mi ne treba teretana jer sam mršava, onda da sam lijepo smršavila i da je pohvalno to od mene da idem u teretanu i da želim biti u formi i onda na kraju kaže da ja nemam stomak i da ona ne kuži zašto ja uopće treniram. Ja se na sve to nasmijem i kažem da je nesigurna u sebe i ljubomorna na mene, a ona kaže da ima i previše samopouzdanja i da ona izgleda top i da si je savršena. Realno ljudi koji su stvarno puni samopouzdanja ne idu okolo druge kritizirati i spuštati da bi sebi digli vrijednost to rade nesigurni ljudi i mislim da je veliki narcis, ali ja joj to nisam nikad nabila na nos, ako je tako pametna kako kaže neka sama skuži u čemu je njezin problem. I da ja imam dečka pa mi i tu zavidi jer je ona single i na sve načine me pokušava prekopirati, a ne ide joj. I ja sam joj željela i tu pomoći, ali ona tjera inat. Baš čudna ličnost.
Svakog dečka sa kojim sam bila do sada u vezi (dugoj ili kratkoj) sam prevarila sa njegovim bliskim ili najboljim drugom. Oni nikad nisu saznali za to. Mislim da se nikad neću promeniti po tom pitanju i da mi je to u krvi.
Teraju te da ideš u školu pa na fakultet, a nemaš ništa od toga. Teraju te da se venčaš i zasnivaš porodicu, a oni sami nesrećni po brakovima i žale se na partnera i decu. Sve je laž i prevara oko tebe u životu. I posle se čude ako neko ne veruje više ni u šta, najmanje u zvaničnu istoriju i onim što nas uče o nama kao ljudskoj vrsti. Stalno ispiranje mozga.
Imala sam drugaricu, a 80% naših razgovora svodilo se na to kako je njen momak grozan, da ju ponižava, ne ceni, ne uvažava. To su videle i sve ostale drugarice i govorile joj da raskine jer je lik ali baš debil i propalica. Uvek sam bila uz nju kad je plakala i žalila se na njega. I odluči da ga ostavi jedan dan. Ajd super mi svi slavimo. Nakon par dana kuka plače kako joj fali i pomire se. Ma idi bre u pm, ne mogu više, prekinula sam sve veze sa njom.
U fazi života sam gde ne vidim izlaz. Čak i razmišljam da samo zaspim i ne probudim se. Bivši iselio iz stana koji smo zajedno rentali. Svaki vikend s društvom putuje na razne destinacije, a ja nemam ni dinara jer mi sve ode na stan. Kada smo živjeli skupa troškovi su bili pola pola. Samoj mi je neizvedivo plaćat takav stan. Danas nemam ni dinar, a imam obaveza koje moram platit. Sa svih strana mi stižu opomene, a iz stana ne mogu jer smo pod ugovorom. Ne vidim izlaz. Plata mi je u redu, ali je nedovoljna za taj stan i ostale stvari koje se nagomilaju u mjesecu. Dodatni posao sam tražila mesec i pol ništa još nisam našla.
Upoznali smo se, nakon mjesec dana me je zaprosio, što je meni bilo jako čudno. Odbila sam, jer sam smatrala da je rano. Uslijedilo je vrijeđanja, kako nismo isti nivo, on sa srednjom školom, ja magistar, kako ga samo koristim, čak je došlo i do vrijeđanja porodice. Znam da je dobra osoba, sa traumama iz djetinjstva, pokušala sam da mu pomognem, prešla preko svega i pristala da se udam. Čim je osjetio 'da sam njegova' opet, došlo je do istih scena. Volim ga, ali imam svoje dostojanstvo. Ne znam da li ću ikad više ikoga tako zavoljeti. Prekinula sam sve.
One priče o skromnosti i bežanju od sponzoruša su sve samo ne tačne. Drugarica dečka bira po visini, kolima i plati. Svaki joj je do sad plaćao letovanje, kupovao šminku i torbice kao trećinu prosečne plate. Ona izgleda prosečno, ali se pravi da joj je sve teško i vrti momke oko malog prsta. Ja sam dosta razumnija, šta tražim to i pružam, pa sam sama godinama.
U vezi sam, koja je na ivici kraja doduše, skoro dve godine. Pored mnoštva prepreka za uspostavljanje stabilnosti zanima me ako neko ima mišljenje o situacijama u kojima neke osobe, ko god to bio, u prisustvu mog momka, sa nepoštovanjem i ružno mene komentariše ili se ružno "našali", pri čemu moj momak ostane da ćuti kao riba, ili prokomentariše nešto mlako i blago, što nije ni blizu jasnog stava podrške meni, da li smatrate da imam razloga za osećaj skoro "izdaje" i ne marenja za mene od mog momka, jer smatram potrebnim da se IZRAZI PODRŠKA obostrano, kad je neko nekorektan prema voljenoj osobi? Ili je njegovo "opravdanje" za to na mestu? A ono glasi, da je njemu bitno da on zna istinu, i da on mene voli i da nema potrebu da se "raspravlja" i "uči nekog" kako da se ponaša, i da previše od njega očekujem ako očekujem da reaguje na takve stvari, jer njega baš briga šta drugi govore, kad ne mogu da utiču na njega..... Kakva su vaša iskustva?