Živim u braku sa čovekom 15 godina. Pre toga 8 godina u vezi. Prvi jedno drugom u svakom smislu. Patim jer on više ne želi sa mnom da provodi vreme. Svi i sve mu je zanimljivije od mene. Sretnemo se samo uveče u krevetu i ujutru kad krećemo na posao. Sex nam je jedina stvar koja nas spaja. Još uvek je čest i dobar. Imamo dvoje dece. Ok je otac. Ali ja sam jako usamljena. A da presečem rastanak, čini mi se da bih teško podnela. A on koliko vidim ne može više ni sa mnom a ni bez mene. Mučenje.......
Najgore razdoblje u životu mi je bila srednja škola, i danas 10 godina kasnije ja se nisam oporavila, stalno sam sjedila sama u zadnjoj klupi, nitko se nije htio družit sa mnom. Samo bi mi uzimali stvari ako bi imala novac ili slatkiše. Sprdali su me. Napravili lažni facebook da tražim dečka. Govorili da sam ružna i gadna, izolirali su me i stalno sam bila sama. Najgore mi je bilo kad smo radili u grupi po 4 učenika, niko nije htio bit sa mnom, pa bi me profesorica negdje ugurala u skupinu, jednom sam se i rasplakala jer su me zezali.
Nikada nemojte dejtati djevojke koje su depresivne, stalno loše volje i još to pokazuju pred vama bacanjem stvari i sl. Još ako zavise od roditelja ne mogu se suprostaviti definitivno ništa. Uvijek će zavisiti od vaše poruke i raspoloženja i ako se desi nešto neočekivano u vezi uvijek ste vi krivi.
Sviđa mi se dečko koji ima devojku, naravno nikad se ne bih umešala u tu vezu niti planiram, ali nadam se da će uskoro raskinuti i da ćemo se opet videti.
Zanimalo me koliko energije potrošim ako dnevno radim 20 sklekova i 30 trbušnjaka. E pa dragi moji, saznao sam da je to energija četvrtine jabuke il polovice mrkve. Ako pojedete kockicu čokolade neće bit dovoljno ova vježba za potrošit energiju, tek 3,4 takve serije vježbi.
Nadređenom me je ogovarala osoba koja tog istog nadređenog stalno ogovara iako sam ja nju štitila stalno. Dokaz da su ljudi go*na.
Imao sam tu 'sreću' da se rodim u Beogradu (a mogao sam i u nekoj vukojebini) i roditelji mi jesu bili primer normalne ljubavi ali su i bili jako striktni.
Dok su se drugi socijalizovali, imali prve ljubavi kroz srednju školu itd. mene ništa od toga nije zadesilo pa tako čak i sada u 22. godini života ja sam bez trunke iskustva u bilo kakvim međuljudskim odnosima (a ne samo romantičnim) a samopouzdanje mi je zbog toga jako nisko. Bukvalno drhtim samo pri pomisli o prilasku nekoj devojci, a kamoli to da realizujem (o dejtu i vezi ne želim ni da pričam, tu ću napraviti bezbroj grešaka tako da su šanse za nešto više nepostojeće).
Štaviše fakultet me je bacio u depresiju, čujem da se svi ostali zabavljaju, kako su rane dvadesete najbolje godine za zabavljanje i da već od 25-26 sve stagnira i umiruje. Ja samo učim, uprkos tome padam teške ispite, idem direktno kući i nazad na fakultet, identična stvar koju sam radio kroz čitavu osnovnu i srednju školu.
Zanima me kako to da jedna osoba ne može da okupa malo dete? Danas obavezno moraju i otac i majka zajedno da učestvuju u tome. Toliko je teško, da staviš dete u kadicu sa toplom vodom. Postali smo debili.
Apelujem na ženski rod da ne diraju svoje obrve! Ili budu kao čoko bananice ili crta. Bolje ostavite takve kakve jesu.