Nikada neću moći da prežalim svoju zonu komfora, jer sada trebam da se ženim, moja buduća je trudna, a do pre 2,5god sam živeo tako lepo u svojoj zoni komfora. Nije ovo ništa po mom meraku, ali nemam drugi izbor to mi je što mi je.
Slučajno sam videla neke poruke svoga muža, koje šalje jednoj prijateljici sa Fejsa, npr. lutko, lepotice, lepa ti je haljina, a tek u njoj, lepa bašta, gazdarica još lepša. Poludela sam, iako nisam ljubomorna. Osećam se poniženo i to me vređa. Ne znam šta dalje činiti.
Ne dopada mi se sestrin izbor dečka.
Za godinu ipo dan koliko su zajedno raskidali su par puta. Uz to pregazio joj je stopalo kolima (posvađali su se) i jednom je prevario. Kad nisu bili u vezi njegov brat je pričao po kraju da je bila trudna (a nije).
Plus na sve to moji ga tolerišu i prvi put pozvali su ga na slavu (to nam je bitno) nije se pojavio.
Drago mi je da nisam više u kući svojih, jer bi se umešala. Smatram da joj je potreban stabilan lik a ne lik koji je iskorišćava i ne znam šta hoće. Inače sam starija od nje 8 godina i imala sam prilke da upoznam razne budale i ne želim da joj se obije o glavu.
Kako volim kad se za vikend isplanira toliko stvari da ne znaš šta ćeš, a na kraju ne bude ništa od toga.
Kad muž sedi, volim da stavim moju nogu na njegov ''ponos'' i to mi je omiljeni način zavođenja.
Nije došao na proslavu sa firmom zbog mene. Ovo je bilo bolno otrežnjenje od svih velikih reči i izjava ljubavi. Idemo dalje...
Jako mi je teško jer je došla da prenoći kod mene i neće ni da se poljubimo a zna koliko me privlači. Najteže je to što kaže da se i ja njoj sviđam ali hoće bolje da me upozna. Žena od skoro 30 godina...
Od 2020 pa do danas je nekako drugačije vreme.
Nekako me hvata nostalgija 2017, 2018, 2019 godina, kao da je juče bilo. Osećam da nije isto slaviti praznike sad, nemam sreću kao ranije kad slavim praznike.