Nesreća od pre četiri godine potpuno mi je promenila život. Bilo je to zimsko, hladno veče, klizavi putevi, vozim se sa roditeljima.. Odjednom kola izleću na nas u punoj brzini, sećam se tih par sekundi straha i onda samo tama. Scena kao iz filma. Budim se u bolnici, nesvesna svega oko sebe, medicinska sestra dolazi do mene i objašnjava da su mi roditelji dobro, ali da su meni morali amputirati levu nogu. Ne mogu opisati kakva osećanja su me preplavila tada. Užas, tuga, suze.. Sada imam 24 godine, nisam pesimista, ali ovu borbu izdržavam teško, u suzama iz dana u dan već četiri godine i samo želim da me neko probudi iz ovog ružnog sna!
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1087 • osudujem 47 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
12 godina sam bila majka, a nisam se ostvarila kao majka ako me razumete. Moj bivšem mužu nije trebala žena za život već da ga izdržava, kuvaj, peri, peglaj, budi psiholog, dočekuj i ispraćaj. Ništa m...
odobravam 243 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Probudila sam se danas ranije, uzela telefon da proverim poruke i mejlove. Sve regularno. Vidim i novu poruku od tipa sa kojim sam tek počela da komuniciram. Idu zapravo dve poruke. Prva je: Hej. Drug...
odobravam 1319 • osuđujem 44 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imam 34 godine, sina od 3 godine, razvedena sam. Imam svoj stan, automobil, radim kao rukovodilac za jugoistočnu Evropu u jednoj američkoj kompaniji za platu od 3400 evra, dobro izgledam. Iako sam čvr...
odobravam 2448 • osuđujem 85 • komentari 0
Detaljnije