Daj svoje mišljenje.
Prije tri mjeseca sjedila sam u kafiću sa čovjekom svog života. Bližilo se 11 sati navečer i on je rekao idemo malo prošetati. Sjeli smo u jedan obližnji park i on me nakon nekog vremena zaprosio. Ćutala sam, ni jedna pametna misao mi nije pala na pamet, samo sam ćutala tek onako nekih 60 sekundi. A onda je on rekao: "Pobogu odgovori nešto,umrijet ću." A ja sam ga pogledala i nasmiješila se, nasmiješio se u on. Bio je to najljepši i najtopliji osmijeh koji mi je neko poklonio u životu. I sada već puna tri mjeseca prvo što ugledam kada se probudim je taj lijepi osmijeh koji strpljivo bdije iznad moje glave čekajući da otvorim oči i ugledam ga. :)
