Treniram već 10 godina košarku. Ljudi oko mene i moje kolege kažu da jako dobro igram i da imam talenta, ali trener mi uopšte ne daje šansu. "Igram" za prvi tim, odnosno samo sjedim na klupi, uopšte ne ulazim u igru,a i ako uđem to je na minut ili dva, ne više. Osjećam se užasno, jer šta je sa svim mojim trudom i 10 godina uloženih u treninge? Često se poslije utakmice vartim kući plačući. Teško mi je i niko me ne razumije. Osjećam se užasno i beskorisno i najteže mi je jer se jako trudim i bez obzira na sve mislim da će biti bolje i nadam se, ali ništa od toga, bar za sad.
Ostavi svoj komentar
#308
Minut, dva pre nego što stigne račun, ja klisnem u klonju i ostavim drugare da reše situaciju.
odobravam 792 • osudujem 4567 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
Imam komšinicu koja slavi Bajram i uvek kad joj je praznik ona nama pošalje veliku činiju kolača i još veću slanih jela. Družimo se dosta često već 5 godina. Žena je preljubazna i puna je razumevanja....
odobravam 353 • osuđujem 91 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Ne želim na tim bildinge. Ne treba mi nova porodica na poslu, imam svoju. Ne treba mi da glumim od radnog mesta kuću niti da živim za posao. Odradim radno vreme, odem kući. Dobar sam radnik ali želim ...
odobravam 2143 • osuđujem 92 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada me suprug ostavio samu sa 2 male djece njegova majka je došla kod mene, plakala i tražila da joj oprostim. Rekla sam joj da nije ona kriva, a ona je uporno govorila da je sigurno ona kriva i da n...
odobravam 5318 • osuđujem 53 • komentari 0
Detaljnije