Ispovesti

Moja sadašnja žena i ja imamo petoro djece. Ja imam dvije djevojčice iz prvog braka, ona isto, i imamo zajedničkog sina. Ja radim oko 14 sati dnevno da bih uspio sve nas da prehranim i obezbijedim im sve što treba. Moja žena je doktor nauka, ona se brine o djeci i o kući. Sinoć sam, poslije 16 sati rada, došao kući. Sva djeca su spavala, okupana, sita i čista. Roba je bila ispeglana djevojčicama za školu i za vrtić, užine spremne, knjige spremne, večera spremna. Kuća kao muzej, sudi oprani, čisto, mirisno, roba oprana, usisano. Uz to, skuvala je ručak i odnijela mojim starim roditeljima. Sačekala me kući, sa večerom, uredna i mirisna i nasmijana. Ja sam počeo da plačem, jer mislim da joj smeta, da joj je stresno, da ne treba da bude toliko vezana svim tim obavezama, a ja se osjećam nemoćno. Plakao sam jer ne mogu više vremena da provedem sa svima njima. Ona me zagrlila i TJEŠILA, kako ona ne bi to mijenjala ni za šta. Ja riječima ne mogu da opišem koliko ja samo nju volim!!!