Rođena sam s rijetkim oboljenjem na desnom oku za koji ne postoji lijek niti rješenje, zbog kojeg gledam u križ. Nakon šest neuspjelih operacija gubim nadu da će moja razrokost ikad biti manje upadljiva, da neću upadati u oči prolaznicima na ulici, da ću se moći uslikati bez srama (bez nesvjesnog treptanja), da neću morati paziti stojim li sugovorniku s manje upadljive strane... Iako sam s vremenom naučila donekle uspravno hodati gradom i ne spuštati pogled, boli me činjenica da su moje oči naprosto upadljivo ružne, i da će takve ostati.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1087 • osudujem 47 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Danas sam primila prvu platu i prvi put platila piće roditeljima. Znam da je mala stvar, ali osetila sam se ponosno i samostalno. Drago mi je što konačno i ja njima mogu nešto da priuštim, ali mi je i...
odobravam 584 • osuđujem 12 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 2945 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 2945 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije