Muž me je ostavio u 9 mesecu trudnoće i otišao sa 15-godišnjom devojkom u Pariz. Borila sam se svim snagama, i radila po 12 sati da bih obezbedila svojim mališanima sve što je potrebno da bi bili srećni. Sve dok jednog dana nisam upoznala čoveka koga je žena ostavila jer ne može da ima decu. Polako smo počeli da se zabavljamo, moje dečake je prihvatio kao da im je pravi otac, kao i oni njega. Ubrzo smo usvojili i jednu malenu devojčicu. Moj prvi muž se vratio posle 16 godina da traži da mu oprostim jer mu je ta klinka uzela sve što je imao i zatrudnela sa drugim. Ja mu nisam oprostila, ali sam ga pustila da vidi svoje sinove. Međutim ni oni nisu hteli ni da ga vide ni da ga čuju. A ja sutra slavim 18. rođendan mojih momaka.
Ostavi svoj komentar
#156
Ispala mi palacinka na pod, ali sam je odmah podigao... Pravilo "tri sekunde" vazi?
odobravam 1341 • osudujem 109 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
"Zovi ako ti bilo šta treba", rekli su kad je tata umro.
Ja zovem da popijemo kafu, nigdje nikog.
Čovjek ima najužu porodicu i 2 prijatelja, sve ostalo je usputno.
odobravam 236 • osuđujem 10 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Devojke naravno traže ambicioznog muškarca samo što vrlo često mešaju lončiće. Imam drugaricu koja živi sa dečkom, on radi i ima završen faks, radi u struci, ona još ide na faks. On plaća kiriju i rač...
odobravam 978 • osuđujem 69 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Neću više da dojim. Probala sam, odvratno mi je, osjećam se ko krava, i počinjem da prezirem vlastito dijete jer moram tu torturu prolaziti svakih dva sata. Danas sam joj prvi put dala flašicu i konač...
odobravam 988 • osuđujem 968 • komentari 0
Detaljnije