Preživela sam kliničku smrt i komu od 22 dana posle saobraćajne nezgode pre četiri godine. Tada sam pričala sa dedom koji je poginuo kad sam bila mala. Rekao mi je da ja tek treba da živim, da nije vreme da budemo zajedno, da se borim, da se ne predajem tako lako i da će on uvek da me čuva. Sigurna sam da mi je baš on pomogao da preživim. Nikome za ovo iz porodice nisam rekla, ali moram nekome. Kad god mi je teško, ili imam neki problem, uzmem njegovu sliku i pričam mu. Uvek se na neobičan način izvučem nakon toga. Znam da me čuva! Deda volim te!
Ostavi svoj komentar
#183
Uvek pomirisem WC papir nakon sto se obrisem :( ne znam sto to radim al ne mogu da prestanem
odobravam 470 • osudujem 1415 • komentari 70
Detaljnije
Ispovest dana
Žena mi je neplodna. U početku, to mi nije stvaralo neki problem jer joj ipak treba netko ko će ju voljeti, mislim da se razumijemo volim ja nju i sad, ali mi se počelo gaditi to njeno "stanje". Ne že...
odobravam 33 • osuđujem 278 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Oženjen sam, a pojavila se ona. Moja ljubav iz studentskih dana. Ušla mi je opet u život tiho, nenajavljeno. Došla je nazad iz inostranstva. Provela je tamo 10 godina. Nije uspela da se snađe za papir...
odobravam 106 • osuđujem 1509 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3189 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije