Daj svoje mišljenje.
Imala sam najboljeg prijatelja, sa kojim sam se družila cijelog života. Bio mi je kao brat, osoba kojoj sam mogla sve da ispričam, koja je sve pričala meni. Potom upoznam jednog dečka, i počnemo da se zabavljamo. U početku me bilo strah, da ne zapostavim jednog od njih. Upoznam ih i oni se baš zgotive. Počnu da se druže, da zajedno izlaze i sve. Toliko mi je bilo drago, što su dva najbitnija muškarca u mom životu (ne računati mog oca), tu i dalje pored mene i što se slažu kao pravi prijatelji. Poslije 2 godine, uzmem krišom dečkov telefon i imam šta da vidim. Lik me ladno varao cijelo vrijeme. A da stvar bude gora, o svemu je pričao mom prijatelju i ovaj je sve to dobro znao. Vidjela sam da su čak i zajedno išli sa drugim djevojkama. Prekinem i sa jednim i sa drugim. Evo njih i dan danas se druže, kao da se znaju cijelog života, a ja kući sama, nit dečka, nit prijatelja, niđe nikog. Pitam se đe sam pogriješila i šta to nije u redu sa mnom.
