Otac mi je poginuo u ratu 1992.godine. Mama je ostala sama sa nas tri kćerke. Devet godina je tražila njegovo tijelo po raznim razmjenama, ali bezuspješno. Jednog dana pozovu je iz odjeljenja koje je vodilo te procese, kažu joj da su ga pronašli. Ona ode tamo i oni joj tako u crnoj vreći predaju kosti i kažu evo možeš da ga sahraniš. Majka ih je upitala da li je bilo nešto uz njega po čemu bi mogla da zna da je on, oni kažu nije, ali su 100% sigurni da jeste. Vrati se ona kući sa tom vrećom i zakaže sahranu za sutra. Tu noć joj se tata javi u snu i kaže kako to nije on. Ujutru sve otkaže i vrati te ostatke nazad. Neko je htio samo da je se riješi da više ne dosađuje. Nakon par mjeseci smo DNK analizom našli njegove kosti.
Ostavi svoj komentar
#255
Posvadjala sam se sa cimerkom i sad rolnu toalet papira nosim u sobu jer ne želim da je i ona koristi.
odobravam 4689 • osudujem 542 • komentari 28
Detaljnije
Ispovest dana
Koliko ti u životu znači kad imaš dobre roditelje i njihovu podršku.. Hvala mama i tajo...
odobravam 633 • osuđujem 13 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Djevojka i ja smo u duljoj vezi i planiramo useliti skupa. Prije nego što smo se mi upoznali, ona je digla kredit i krenula u gradnju kuće. Kuća je lijepa, dobro građena i ukusno namještena, nemam pri...
odobravam 128 • osuđujem 3217 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7627 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije