Većinu odluka koje su se kasnije ispostavile kao životne sam donosio bez nekog posebnog razmišljanja, brak bez zajednice sa roditeljima, odlazak u stan pod kiriju, kupovina vlastitog zemljišta, pravljenje kuće, odluke da imamo djecu (a imamo dva sina i dvije kćeri), napuštanja posla, počinjanje vlastitog biznisa itd... Retrospektivno gledajući imao sam nenormalno puno sreće u koju se realno nikad nisam uzdao. Kakve sve ljudi probleme imaju, ja iskreno mislim da evo već u trideset sedmoj godini mislim da živim savršeno, a da se za takav život nikad nisam trudio.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije