Daj svoje mišljenje.
Ljudi su podijeljeni oko muško-ženskih prijateljstava. Prije sam uvijek smatrala da takva prijateljstva postoje, ali već neko duže vrijeme sam uvjerena da ne postoje. Već, pa skoro 2 godine sam zaljubljena u svog najboljeg prijatelja. Osjećam da postoji nešto i s njegove strane. Ali ne činimo ništa, ni ja ni on. I to me ubija. Razmišljam o tome da mu priznam sve, ali me strah. Ubija me što svaki put kad se vidimo, moram se ponašat kao da je sve isto kao i prije, a najradije bih mu sve rekla. I nakon svakog druženja, ja umirem, plačem jer je sve isto, nisam imala snage mu ništa reći, ništa učiniti da bi se naš odnos promijenio. Nekako osjećam da njega muči isto što i mene. Vidjeli smo se večeras, nakon dosta vremena, i opet isto. Evo sad sjedim i razmišljam što učiniti. Za par dana ide u Njemačku, razmišljam bih li mu trebala priznati sve ili se idalje praviti kao da između nas ne postoji ništa. Oj živote neispravni džojstiku!
