Juče je moja profesorka Nemačkog preminula u centru grada od srčanog udara. Ljudi su je preskakali i samo su dve devojke pokušale da pomognu, ali je već bilo prekasno. Jutros, kada su nam to saopštili ja sam počeo da se kajem za sve što sam uradio što bi je iznerviralo. Kajao sam se zato što je nisam više poštovao i što sam je čak i za neke stvari ismevao. Još uvek sam u šoku, juče smo pričali sa njom na času i samo očekujem da je sretnem u školi ali znam da se to nikada više neće desiti.
Ostavi svoj komentar
#408
Kad su svi spavali u vrtiću, ja sam samo žmurio!
odobravam 5878 • osudujem 81 • komentari 69
Detaljnije
Ispovest dana
Imam nekoliko cura i na kraju ću jednu od njih oženiti.
Ali ono što bih najviše volio je da imam jednu zlu ženu, kojoj bih bio muž-rob, da u potpunosti upravlja mojim životom. Da joj ponizno svaki mje...
odobravam 56 • osuđujem 373 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kada me suprug ostavio samu sa 2 male djece njegova majka je došla kod mene, plakala i tražila da joj oprostim. Rekla sam joj da nije ona kriva, a ona je uporno govorila da je sigurno ona kriva i da n...
odobravam 5109 • osuđujem 52 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7785 • osuđujem 71 • komentari 0
Detaljnije