Daj svoje mišljenje.
Hodala sam sa maminim sinovima, hodala sa tatinim sinovima sminkerčićima s košuljicama i krem pantalonama te ulickanim cipelama i markiranim satom na ruci. Uvijek je tu bilo neko šminkersko piće ljuto furanje na neku gradsku raju, neki fensi fazone sve ono mirni na izgled andjeli. Svi do jednog su me varali lagali manipulisali sa mnom, svi. I neki dan na šetalistu u Tuzli sretnem ćelavog nabildanog lika, cijelog istetoviranog sa haskijem. Nekako krene priča oko psa i kroz 2 sata lik mi priča kako ga ostavila cura pred novu godinu te kako pati za njom. Ona nakon raskida 10 dana počela s drugim. Lik devastiran, duboka depresija te da bi se izvukao uzeo haskija da mu pravi društvo i posvetio se treningu. Moram priznati da me dodirnula njegova priča i njegov slomljen duh, potpuna je suprotnost od likova s kojim sam izlazila izgledom i duhom sav emotivan, tužan i slomljen. Evo već danima tražim njegov link na fejsu.
