Daj svoje mišljenje.
Došao ja na šalter da ovjerim zdravstvenu knjižicu. Gužva bila, mnogo naroda, a sporo radnik na šalteru radio. I tad sam je ugledao, Bože, kako lijepa cura. Ma odmah se zaljubio. U onoj gužvi sam maksimalno pokušavao da joj priđem bliže samo da je gledam. Da je neke papire u ruci, pokušavao sam da pročitam ime, da je mogu naći na FB. Primijetio sam da gleda i ona mene i smiješi se. Nije bilo ni mjesto ni vrijeme da je startujem, ali uspio sam pročitati prezime. Kontam naći ću te da si iz Tanzanije. Danima poslije sam tražio, nisam našao i na kraju odustao. Prošlo je možda par mjeseci i dobijem zahtjev za prijateljstvo. Ona? Da li je? I kroz priču shvatim da jeste. Sreći nije bilo kraja. Ispostavi se da je i ona s mojih papira mogla pročitati samo prezime i tražila me. Izašli smo i odmah se počeli zabavljati. To je bilo to, suđena moja. Nakon par mjeseci saznali smo da smo neki rođaci i roditelji su nam zabranili vezu. Evo proslo je 7 god, udata je, oženjen sam. Ali je zaboravio nisam.
