Juče sam svom sinu pomogao da nauči da vozi bicikl. Skinuli smo pomoćne točkove i vrlo brzo je uspeo da održi ravnotežu i sam vozi nekoliko desetina metara. Kako je samo bio ponosan. Kako je bio srećan. A ja sam ga stalno hvalio kako je veliki dečko i kako je lako i brzo naučio da vozi bicikl. U jednom trenutku mi je spontano rekao: “Tata, hvala ti što si tako dobar prema meni.” A ja sam se potpuno istopio od ljubavi. Zar je moguće da dete od 5 godina zna toliko da ceni pažnju koju mu posvećujemo, čak toliko da može da je iskaže rečima?
Ostavi svoj komentar
#189
Svidja mi se šef i dala bih mu , al svi će misliti da je zbog bolje pozicije u firmi :/
odobravam 1634 • osudujem 329 • komentari 97
Detaljnije
Ispovest dana
Radim u inostranstvu, od 7 ujutru do 8 uveče, bez slobognog dana, skoro cele godine sam bez prijatelja i porodice, kući idem samo leti. Pomogla sam mojima da izgradimo kuću, kupila plac za vikendicu, ...
odobravam 305 • osuđujem 21 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
6 godina sam radila 2 posla, nekad i preko 60 sati tjedno jer sam štedjela za stan. Kupila stan i opremila ga, bivši dečko došao na gotovo i parkirao se na kauč. Žalio se da bi htio domaćinsku atmosfe...
odobravam 2170 • osuđujem 35 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka me iritira čim je vidim. Sve mi smeta od nje, a najviše to što je neperspektivna i što joj je karijera u rasulu, sama je izabrala prelošu struku. Ali šta ću, trpim je jer imam 26 godina i ko ...
odobravam 82 • osuđujem 2483 • komentari 0
Detaljnije