Daj svoje mišljenje.
Cijelog života su mi govorili da novac i ono materijalno nisu važni za sreću. Vjerovao sam im, i slušao. Kada sam našao prvu curu, i sa njom otpočeo zajednički život živjeli smo skromno, prosječno, ponekad ispod prosjeka. I bio sam uistinu sretan jer sam život dijelio baš sa njom koju sam volio više od sebe samog. Ali onda počnu loši momenti. Ja ju zaprosio, ona odbila, sve činio za nju, a ona na kraju našla drugog i ostavila me. Poslije 'nas' više nijednu curu nisam ni pogledao. Nastavio sam radit na svom poslu i iz zezancije konkurisao u jednoj poznatoj stranoj firmi, bez nade da ću posao tamo stvarno i dobit. Ali nekim čudom, uspio sam! Sada imam plaću od 5000 € + plaćen prekovremeni rad. Kupio sam nov stan, nameštaj, auto, odijela, putujem, jedem na najboljim mjestima, svoje sam obezbijedio. Poanta priče: Sreća je individualna stvar, nije svakome sreća u ljubavi. Nekome je baš u materijalnom. Nekome ljubav nije suđena, te sreću mora tražit drugdje.
