Daj svoje mišljenje.
Pomirio sam se sa djevojkom iz sažaljenja prema njoj i kopkanja savjesti. 7 godina smo u vezi. Zadnji prekid koji je došao s njezine strane radi gluposti jer je bila pod pritiskom radi posla. Kad je prekinula, mene je posao odveo 2 mj. na teren. Ohladio sam se totalno,pomirio sam se jer je plakala i pala na koljena, zatim plačući rekla šta ću ako mi ti odeš zauvijek. Ohladio od prekida se nisam, pomirio sam se iz sažaljenja prema njoj u biti. Zadnjih par dana mi ne izlazi iz glave jedna slatka mala konobarica iz lokalne slastičarne, saznao sam da prva god. građevine. Ne izlazi mi iz glave nikako niti njezine usne, oči, kosa, lice... Kad mi servira kavu kad joj miris osjetim krv mi poludi, srce udara kao grom. Pričam sa njom na poslu ponekad i super mi je kao osoba. Izaći ću s njom čim prekinem s ovom. Ostavit ću djevojku jer nije u redu da sam sa njom, a žudim za drugom. Znam da će je uništiti to i ostaviti veliku štetu, ali šta ćeš, život nije uvijek pravedan. Jedno je što želimo, a drugo šta će biti.
