Dečko i ja smo hodali po Zagrebu i u jednoj ulici je bila žena koja je kroz plač govorila kako su joj unuci gladni, dečka i mene je ste guli oko srca i dogovorimo se da skupimo nešto novaca da kupimo peciva za nju bar da ona ne bude gladna jer nismo imali puno novaca za dati. Dođemo do nje pružimo joj peciva i ona kaže "ma šta vi mislite koga ja s tim mogu nahraniti, uzmite si to!" I mi kažemo "ma ovo je za vas da vi niste gladni", a na to će ona "ne bih ja tu sjedila da ja želim hranu"... Osjećali smo se tako jadno i poniženo, a samo smo htjeli bar malo pomoći.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije