Bili smo zajedno, imali nešto posebno... Volio sam je do neba, ne mogu reći da nisam. Volim još. Ali eto, odigralo se sve pre brzo, prekinuli, ima nekog drugog... Oboje smo za*ebali, samo zato jer nismo bili u stanju potruditi se za ono što smo imali... Ali ja sada nastavljam boriti se, jer sam osjetio nešto kroz ovu vezu što nikad nisam. Ne na kraju, kako ona kaže. Kroz cijelu vezu. Samo mi jedna stvar nije jasna, svačiji savjet je "odustani daj, odj**i to". Rijetki su koji stoje uz mene i kažu "i glavom kroz zid ako treba". Kakav je to mentalitet došao u ljude? Kakvi smo to postali? Što nam se desilo? Biranje lakšeg puta, zaborav... Otkud to? Zar sam stvarno toliko staromodan, da mislim da se treba boriti za nešto? Ljudi, dosta je odustajanja u životu. Ustani, nek ti slome noge, ustani opet. I bori se. Do kraja. Koliko god treba. Da svi malo manje odustajemo, bilo bi nam bolje svima. Kreni. Napravi si cilj i gledaj samo naprijed. Gazi svaku prepreku da dođeš do toga.
Ostavi svoj komentar
#388
decka sam prevarila, jednom :)
odobravam 1392 • osudujem 1920 • komentari 107
Detaljnije
Ispovest dana
Posvađala sam se sa snajom jer se već nekoliko puta dešava kada šetamo decu ili ih vodimo do parka, njena mala zatraži sladoled ili neki sokić i ona joj kupi. Posle moje dete počne da plače i histeriš...
odobravam 45 • osuđujem 548 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2898 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 133 • osuđujem 7051 • komentari 0
Detaljnije