Pre dve godine na malom fudbalu loše procenim let lopte i zakucam se glavom u stativu iz sve snage. Bolelo me je toliko jako da su mi suze tekle, ali sam nekako izdržao do kraja utakmice. Od tada kreću moji problemi u vidu povremenih vrtoglavica, dezorjentisanosti, kratkog gubitka pamćenja... Od pre nekoliko meseci bukvalno zaboravim kako se zovem, nemam pojma ko sam, ne prepoznajem ni roditelje ni prijatelje. Na zadnjem pregledu mi otkriju tumor koji je nastao kao posledica potresa mozga od pre dve godine, ali je do sada nekako mirovao. Doktori nisu optimistični, a stvarno je glupo da sada umrem, tek su mi 32 godine.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 763 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Ne znam zbog čega pojedine žene i muškarci(90% žene) misle da je njima neko dužan da ustaje u autobusu zbog dece, trudnoće itd. Odmah da se ogradim, ja uvek ustanem i ustaću svakome, ALI (uopšteno), n...
odobravam 138 • osuđujem 205 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Moja rođena sestra, moja druga polovina srca, se spanđala sa mojim verenikom. Mi smo zajedno 4 godine i pre godinu dana smo se verili i planirali svadbu. Sasvim slučajno sam saznala za sve. Skontala s...
odobravam 1923 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3750 • osuđujem 53 • komentari 0
Detaljnije