27 novembar 2012. Četvrta godina srednje. Pričao sam sa drugarom, u lokalnom kafiću, o mojoj budućnosti, kao šta ću posle srednje i ostalo. Rekao sam da planiram stvoriti sopstvenu kompaniju, a njegova reakcija na to - teleći pogled, smeh. Posle par minuta je otišao, a ja sam čekao konobara da naplati. U jednom trenutku mi je prišao jedan gospodin i pružio mi vizitku, reče:"Nazovi me" i ode. Uglavnom da ne detaljišem sad, poklonio mi je 1 milion dinara i pomogao mi sa novopečenom kompanija. Nažalost, gospodin je preminuo u 2014oj. Bio je udovac, iza sebe je ostavio ćerku i 2 unučića. Od mene je na samrti zatražio da im pomognem kad god im je potrebno. Danas, sedište kompanije je na Skandinaviji, sa 32 vredna radnika. Da ne tupim, trudim se da bar jednom mesečno dođem do Srbije, donesem poklončiće i obradujem klince. Mislim da sam se zaljubio. Hvala gospodinu M.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije