Daj svoje mišljenje.
Ostavio sam posao od 25 hiljada eura u Njujorku poslije par mjeseci, kako bih se vratio u Crnu Goru i radio za 350e. Moji su ljuti na mene, jer sam tu priliku propustio. Neće da pričaju sa mnom. Bole njih pare. Nikada me nisu pitali jesam li srećan tamo u tuđini skroz sam. A zato su znali uredno da mi javljaju koliko su dužni, kako bih im poslao toliko. Ne znaju da sam svaku noć lijegao sa suzama i sa čežnjom da opet idem mojim selom. Znam da zvuči glupo, ali ja sam dijete sa sela. Volim selo, šume, planine. Ne volim velike gradove. Jednostavno sam takav. Loše sam se osjećao i u Podgorici dok sam studirao. Nije to za mene. Ne čini me srećnim. Osjećao sam se izgubljeno. Osjećam da ne pripadam tu. Ne volim beton, jednostavno ne volim. Nije to stvar hoću li ili neću, to je jače od mene. I briga me što su ljuti, makar sam prvi put u životu poslušao sebe i srećan sam.
