Sećam se dela svoje "smrti". Jak bol u grudima, gubljenje daha, nekih 5,6 sekundi, koje su trajale kao večnost, nakon prestanka rada srca, vidim plave i crvene linije. Sledeće čega se sećam su nekih pola sata pre buđenja. Čujem osobe oko sebe, čujem pitanja koja mi postavljaju. Hoću da odgovorim, ali oči su mi zatvorene, ne mogu ni reč da izgovorim, celo telo boli, kao da me voz pregazio, a umirem od žeđi. Otvaram oči, glas navire, i prvo tražim vodu da se povratim. Život može opet da počne!
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije