Ispovesti

Imam najbolju prijateljicu s kojom se družim od svoje 6-e godine. Bile smo nerazdvojne. Sa 20 godina otišle smo na faks, svaka na svoju stranu. I to nas je dokrajčilo. Nismo se posvađale, nitko nije kriv, samo smo poslagale prioritete drukčije i naša svakodnevna druženja spala su na kavu jednom u dva mjeseca kad se obje zateknemo u istom mjestu i pokoji poziv. Ali Bože moj, ta cura kao zna kad sam loše i odmah me zove. Znači ne poruke već odmah poziv. Isto tako i ja za nju. A kad izađemo na kavu bude kao da se nikada nismo razdvojile, kao da nemamo neke nove ljude u životu. Ona me jedina poznaje kao ja sebe samu. I upravo zbog toga ću ju uvijek zvati najboljom prijateljicom.