Daj svoje mišljenje.
Ja bih mogla napisati knjigu o paralizama sna. U 2 godine, imala sam ih oko 120. Evo da vam kažem najgoru. Probudila sam se u 4 ujutro i odlučila nastaviti spavati. Zaspala sam, utonila u san, no ubrzo sam se našla paraliziranom. Sjena je stajala pored mene htjela mi je uzeti život, ali ja sam prepoznala paralizu. Zatvorila sam oči kako bi ju izbjegla i probudila se ponovno paralizirana. Sada je stajao čovjek na kraju hodnika i gledao me kroz otvorena vrata od sobe. Znala sam da kad me "ubije" da ću se probuditi i pustila sam ga. Osjetila sam kako mi "dušu" vuče po tlu jer sam mogla vidjeti svoje tijelo još uvijek na krevetu. I opet pauza. Ponovno se budim. Osim što nije. Ponovno paralizirana već panično se otimam na krevetu i gubim svaki smisao kontrole. Nakon 14. paralize sam prestala brojat. Dok su se paralize ponavljale gledala sam kako cijeli dan prolazi kroz vrata sobe(baka u 8 išla na wc, roditelji se vratili s posla u 15). Probudila sam se mokra do kože u 5 ujutro. Samo 1h sna.
