Daj svoje mišljenje.
Muško sam, al' sam veoma osjećajan. Kad su u pitanju djevojke, čim nešto postane ozbiljnije neke sitnice me toliko znaju zaboljet, i odma me hvata tuga i depresija.. Dovoljno da mi ne odgovori na poruku jer nije stigla ili tako nešto, mene to odma ubije, ono makar da napiše dobro sam javim ti se, ali kad baš ništa.. I tako oko svega, svaka sitnica i riječ malo malo mene nešto opali. Imo sam i sa bivšom tih problema, pa nam je na kraju sve propalo jer sam tražio previše pažnje, ali jednostavno osjećam da sa ženom treba da mi bude sve polako, osjećajno i nježno.. Mamu, sestru, baku, rodice sve oduševljava kako im stalno tepam i mazim ih i sve to, kako sam fin, a djevojke s druge strane, čim prvi put odreagujem nježno ili povrijeđeno na nešto od njih, odma me pokušaju gazit il' još više uvrijedit, ali nije mi jasno zašto... Imam osjećaj da nikad neću nać' nekog ko će razumjeti tu moju nježnu stranu muškarca, a u isto vrijeme se zapitam da li stvarno radim nešto nenormalno pogrešno..
