Isti dan kad sam maturirala spakovala sam ruksak i otišla iz obiteljskog pakla. Nikad nikome nije bilo stalo do mene i tako sam završila kao konobarica u jednom malom selu. Svi muškarci su odmah počeli mutiti sa mnom, bila sam bez novca i gladna, pila bih potajno kakao da se ne srušim.
Nakon mjesec i nešto neupadljivi Z mi je kod plaćanja računa ostavio 30kn više, ništa nije tražio ni htio zauzvrat. Poslje sam plakala dok sam jela sendvič. Prvi put je nekome bilo stalo do mene. Tad nisam rekla hvala ali zadnjih 15-ak god se ponekad pomolim za njega. Promijenio mi je život sa 30kn. Time što je njemu bilo stalo postalo je i meni, dala sam otkaz, upisala fakultet... danas sam druga osoba.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije