Imam 22 godine. Nedavno sam ostala bez majke. Svijet mi se srušio. Nisam očekivala smrt i ako je duže vrijeme bolovala, ali se osjećala i izgledala dobro. Strašno mi je teško, kao i mom ocu i sestrama.. Crninu smo skinule nakon 40 dana, zato što žalimo srcem i odjeća ništa ne znači. Naravno da ne nosimo otvorene boje, ali ni skroz crno. Narod komentariše i vjerovatno osuđuje, jer živimo u takvoj sredini. Kao da manje žalim ako nosim 40 dana, ili kao da ću nakon godinu dana je ožaliti ako budem nosila. Tuga i bol ostaju vječni. A mi svom ocu nećemo da otežavamo bol. Ni naša majka ne bi voljela da nas gleda takve. Odužile smo joj se za sve i nadam se da je ponosna na svoju porodicu, s narod će uvijek komentarisati...
Ostavi svoj komentar
#338
Jedem porodični sladoled i na porodicu ne mislim.
odobravam 1768 • osudujem 829 • komentari 26
Detaljnije
Ispovest dana
Nakon završenog doktorata sam pozvala drugaricu u grad. Nismo se vidjele izuzetno dugo i mislila sam da ovo može biti jedna lijepa prilika. Da se zaista vidimo, umjesto da slušam kako se moramo vidjet...
odobravam 35 • osuđujem 366 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Muž ima sina iz prvog braka, koji već godinama studira u Kanadi. U Srbiji ima svoj stan koji izdaje (majka mu živi u Nemačkoj). Sada završava studije i planira da se vrati ovde, ali planira da živi sa...
odobravam 1347 • osuđujem 60 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili novog kolegu. Dečko se doselio u trošnu kuću od preminule bake i nije htio da je prodaju zbog uspomena. Par kolegica i kolega se podsmjehuje u kantini kad ga nema jer zna doći dva-t...
odobravam 4065 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije