Daj svoje mišljenje.
U 6. mjesecu, s 24 godine, sam uletio u gimnaziju na pripravnički staž. Ta 2 tjedna nastave sam držao distancu s učenicima, puštao bradu. U međuvremenu nisam imao društveni život jer su moji vršnjaci doslovno ili već oženjeni, ili u vani. Odmah početkom ljeta, u jednom izlasku gdje sam se dosađivao, budući maturanti su me pozvali za svoj stol. Cijelo ljeto sam proveo s njima u izlascima, na igralištu, kinu, zafrkavanjima na Savi... Potpuno sam promijenio mišljenje: nisu to glupi klinci, ni toliko nezreli, više neiskusni i pomalo naivni. Shvatio sam kako imam više zajedničkih tema i zanimacija s njima, nego s kolegama u zbornici, koji su u prosjeku 40ogodišnja žena s dvoje djece. Brada je nestala, na meni su sad redovno tenisice, traperice i majice. Kad sam s njima, nitko ni ne pomisli da sam stariji. Kao pripravnik ih ne ocjenjujem, u izlascima troše džeparac, tako da me ne iskorištavaju. Kad god sjednem s njima na klupu u parku, budem zahvalan što mogu ponovo iskusiti svoju mladost.
