Daj svoje mišljenje.
Jutros sam se probudio i skužio da sam se u potpunosti pomirio s činjenicom da ću cijeli život biti sam. Kratko me dijeli od 30. godine, u životu sam imao dvije "cure", jednu s 14., jednu s 24., obe veze su pukle zato jer sam ih ja završio nakon niti 2 tjedna "hodanja" iz meni nepoznatih razloga, glupih hireva vjerojatno. To su mi bila jedina dva ženska kontakta u životu, nikad mi se nije desilo da zbarim nekoga u klubu, na partiju ili slično; uvijek sam gledao izdaleka kako prijatelji i prijateljice idu iz veze u vezu s tolikom lakoćom da me zbunjivalo do maksimuma kako im to toliko lagano ide. Lagano kročim u godine kada se svi prijatelji polako povlače iz aktivnog društvenog života a ja sam još uvijek u glavi na stadiju gdje mi je izazov uopće završiti s nekime a kamoli doći do stadija veze. Ne kužim što je točno krivo s menom budući da sam u društvu poprilični veseljak i relativno popularna osoba koja nije ljudima mrska.
Ma, sve je za ljude, uključujući i biti sam, ali ipak...
