Daj svoje mišljenje.
Prvu godinu fakulteta položila sam veoma mali broj ispita i naravno obnovila. Tu godinu, čak i narednih godina, roditelji su me stalno ponižavali, vrijeđali i upoređivali. Plakala sam često, odlazila od kuće i prolazila težak period koji nikad neću zaboravit. Čak i za prijatelje, komšije i cijelu porodicu postala sam "ona koja je obnovila godinu". Ali nisam se predala. Skoro sam diplomirala i dobila stalan posao u bolnici. Niko od njih se nije sjetio da se iskreno raduje za mene i čestita osim mog momka koji je u svemu tome bio jedini za mene. Roditelji su "čestitali" riječima "pa šta je tu čudno, to je bilo očekivano za tebe". Prekidam kontakt s njima bez obzira što su mi roditelji pa neka sam najgora kćerka na svijetu.
