Daj svoje mišljenje.
Dečko i ja smo skupa skoro tri godine i on se više uopće ne trudi. Ne zove me više, ne javlja se, kad se vidimo hladan je. Kaže mi da sam naporna i dosadna i da pretjerujem i dramim previše. U vezi smo na daljinu i kad dođem kući samo želim da rezervira tih par dana za mene i da ja budem njegov svijet. Svo ostalo vrijeme ima za sebe i za sve druge ljude. Nisam ljubomorna, ali mi je krivo kad ga to malo vremena što sam s njim moram dijeliti s nekim. Želim pažnju, nježnost, romantiku, intimnost, ljubav... Toga ničeg nema. Osjećam se pražno i tužno cijelo vrijeme. Ne osjećam više nikakvu povezanost s njim. Kao da održavam kontakt s nekim starim prijateljem tek tako iz pristojnosti. Razumijem da posao nosi svoje, ali ja bih trebala biti taj netko s kim se zaborave svi problemi i brige. On je meni ta osoba. Previše volim onu osobu koju sam upoznala prije dvije i pol godine i u koju sam se zaljubila. Nadam se da će se ta osoba vratiti. Uskoro. Dok ne postane prekasno.
