Daj svoje mišljenje.
Imao sam težak i stresan život. Djetinjstvo takvo da nikad nije bilo sigurno da li ću sutra imati šta da jedem. U školu sam nosio odjeću koju neko preraste pa iz sažaljenja da meni i zbog toga sam svaki dan doživljavao poniženja od drugova. Tako je bilo i kroz pubertet, a onda i na studiju prava. Nekako sam uspio dobiti stipendiju koja će mi pokriti cijeli studij. Maksimalno sam se posvetio fakultetu i obećao sebi da nema sile koja će me spriječiti da uspijem radi gore navedenih stvari. Rezultat toga je završen fakultet u roku, odmah nakon toga i master, pripravnički u tužilaštvu i sada advokatura. Kažu da najbolji ljudi postaju kada prežive takve stvari. A ja, iako sa debelim bankovnim računom, pun ega, osjećaja nadmoćnosti, osjećaja više vrijednosti, bez emocija prema bilo kome. I ne, nije mi žao, drago mi je da sam postao ovakav. Dobar je osjećaj kada te niko ne može povrijediti. Sve sam postigao sam i to mi niko ne može oduzeti.
