Ispovesti

Jučer mi došlo društvo, naručim 2 kg bureka. Pojeli smo do naveče 1 kg, i druga kila je ostala, nenačeta. Jutros ustajem, iznosim smeće, i pored toga kilu bureka, kontam neću to bacati, okačit ću o kontenjer, hrana je. Možda neko uzme, sadaka je. Vraćam se kući iz kancelarije sa posla, prolazim kraj kontenjera, kad na mjestu gdje sam zakačio kesu, stoji zakačena ceduljica. Uzimam i čitam:"Ko god da si, insan si. Danas smo jeli pošten obrok." Ljudi moji, ja sam toliko počeo plakati onako na sred ulice, sa tom ceduljicom u ruci, da su dva čovjeka prišla do mene da me pitaju šta mi je, a ja ni do riječi da dođem. Mislim da mi je ovo bio okidač da se isplačem za sve sto me je ikada nasikiralo ili rastužilo. Ja se nadam da će se ova tuga u našoj državi smanjiti, inače ne znam kako ćemo..