Kad sam bila dijete, jedva sam čekala ići kod bake. U njenom susjedstvu živjela je posebna žena, zapravo je i ona nečija baka. Djeca su se uvijek okupljala pred njenom kućom. Gledala nas je kao svoje unuke. Napravila bi nam kakao, sjela s nama za stol i pila "kavu" koju je napravila. U kući je imala prostoriju u kojoj smo se smjeli igrati i u kojoj bi nam često čitala priče. Igrala bi s nama nogometa i svirala usnu harmoniku, iako nije znala. Preselila se, nisam je vidjela već godinama. Nadam se da ću je imat priliku još jednom posjetit i razveselit njenu starost, kao što je ona našu mladost. Kada bi još samo jednom popili "kavu" za njezinim stolom i pričali o novoj epizodi "Letecih medvjedica". Beskrajno sam joj zahvalna na neizbrisivim uspomenama i nakon 15 godina.
Ostavi svoj komentar
#338
Jedem porodični sladoled i na porodicu ne mislim.
odobravam 1770 • osudujem 830 • komentari 26
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 166 • osuđujem 1 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 166 • osuđujem 1 • komentari 0
Detaljnije