Imam sliku svog oca koji je ubijen tokom rata u svom novčaniku. Zavučena je u novčanik, u više od godinu dana samo sam je jednom gledao i to slučajno kad sam preturao po novčaniku. Čak ni danas, na godišnjicu smrti, nisam je izvukao. Niti mislim o njemu nešto. Ranije, dok nisam imao ovu mini sliku, bila je jedna uramljena u kući i znao sam da gledam u nju satima bukvalno, pričajući, plačući, učeći dove...Evo već nekoliko godina to je gotovo. Ne znam ni sam šta hoću da kažem, ali eto rekao sam.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije