Pre par meseci mi je brat poginuo u saobraćajnoj nezgodi, nije napunio ni 20 godina. Kida me to, mnogo mi je teško ali ljudi su neverovatni. Svaki dan me neko na ulici ili u marketu pita "Jesi li ti sestra od onog dečka što je poginuo". Ljudi nemaju obzira, ne shvataju koliko su nekulturni i koliko diraju nečije rane. Pogotovo ako su to ljudi koji mi do sad nisu govorili ni dobar dan. Boli me, ali svoju bol delim sa porodicom i prijateljima, a ne sa nekim znatiželjnim ljudima čije ni ime ne znam. Volela bih da da me niko ne vidi kad prolazim kao da ne postojim, jer me i svaki čudan pogled podseti na brata, i odmah mi krenu suze.
Ostavi svoj komentar
#255
Posvadjala sam se sa cimerkom i sad rolnu toalet papira nosim u sobu jer ne želim da je i ona koristi.
odobravam 4689 • osudujem 542 • komentari 28
Detaljnije
Ispovest dana
Koliko ti u životu znači kad imaš dobre roditelje i njihovu podršku.. Hvala mama i tajo...
odobravam 633 • osuđujem 13 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Djevojka i ja smo u duljoj vezi i planiramo useliti skupa. Prije nego što smo se mi upoznali, ona je digla kredit i krenula u gradnju kuće. Kuća je lijepa, dobro građena i ukusno namještena, nemam pri...
odobravam 128 • osuđujem 3217 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7627 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije