Daj svoje mišljenje.
Kad igram sa svojom djecom nogomet, tenis ili neke tamo igrice dam sve od sebe da ih pobjedim. Oni naravno nemaju šanse pa počnu plakat na šta im ja počnem govoriti zar ćeš odustati ili ćeš još više raditi da budeš bolji i spremniji sljedeći put. U početku su se ljutili i plakali a sad vidim da su i sami shvatili da bez vježbe i rada nema napretka. Žena se ne slaže sa ovim odgojnim mjerama ali ja jako dobro znam kako sam ja uspio i da bez rada na vještini nema ništa ma koliko bio talentiran. Protivnik je uvijek nemilosrdan i hoću da za to budu spremni. Tuđa djeca čim ne dobiju bolju ocjenu plaču a moji samo gledaju kako biti bolji ako izgube. Obadvoje redaju medalje i to zahvaljujući sebi i svom radu a ne zato što su im mama i tata to omogućili. Mogli smo im platiti i bolje trenere i sve ostalo ali nitko ih ne može istrenirati da budu mentalno spremani kao što to ja mogu. Imaju sve uvjete na njima je da treniraju to što vole, samo moraju znati da uspjeh dolazi radom a ne slučajno.
